U tri dana preći će više od 100 kilometara  u čast sv. Ivi, ove godine prati ih kiša

      Usprkos izrazito kišovitom vremenu koje je obilježilo kalendarski početak ljeta, mnoštvo hodočasnika ovih dana slijeva se u Podmilačje nadomak Jajcu, u Svetište sv. Ivana Krstitelja, najveće nemarijansko svetište u ovom dijelu Europe.

17 godina

Među hodočasnicima mnoštvo ih je iz Lepeničke doline. Jedan od prvih Kiseljačana koji je krenuo s hodočašćem sv. Ivi u Podmilačje je Anto Tuka, poznat po nadimku Paljika. „Ovo mi je 17 godina kako hodočastim sv. Ivi. Krenuo sam u nedjelju popodne,  a planiram kao  većina stići na uočnicu“, kazuje nam Tuka koji je većinu godina hodočastio bos. Godinu manje staža u čašćenju sv. Ive ima Branko Stanić Krepo iz Fojnice. „Meni je ovo 16-ta godina kako hodočastim. Ove godine imam i društvo. O žuljevima me ne pitajte jer ni ja o njima ne razmišljam. Sve misli molitve usmjere su na konačan cilj, a to Podmilačje i molitva sv. Ivi“, ispričao nam je Stanić. Do Podmilačja preko Dobretića Stanić će pješačiti oko 120 km, Anto Tuka nešto više od 100-njak. Iako se smatraju nježnijim spolom, među hodočasnicima koji iz Lepeničke doline ovih dana idu put Podmilačja, već petu godinu zaredom,  je i skupina hodočasnica iz Kreševa i Kiseljaka.

I nebo plače za Čedom

Među njih osam su tri sestre Katarina Majić, Željka Miličević i Antonija Buzuk. Antonija je zajedno s Ivanom Kvasina pješice krenula iz Kreševa te je njezino hodočašće 15-ak kilometara dulje. U kišovitom vremenu koje ih prati puno je simbolike. Naime, Katarina i njezina kćer Marija početkom listopada prošle godine u teškoj prometnoj nesreći u Austriji ostale su bez supruga i oca Čedomira. Zbog tragične smrti 42.- godišnjeg Čedomira Majića koji im je, kaže Katarina, bio moralna i logistička potpora na svim dosadašnjim hodočašćima, čini se kako i ne nebo plače za u Kiseljaku omiljenim, po vedrini duga i dobroti srca, prepoznatljivim Čedomirom. No, on je sigurne su i Katarina i njezina Marija, ponosan na njih i čuva ih s nekog boljeg svijeta na kojeg oni najbolji čini se idu prerano.

Gostoprimstvo Dobretića

A da je dobrote još na ovom svijetu, svjedoče žitelji Dobretića na čelu s načelnikom ove pougarske općine Ivom Čakarićem. Oni su se i ove godine potrudili ugostiti sve hodočasnike. Nebitno im je iz kojeg pravca dolaze, Kotor Varoši, Travnika i Lašvanske  ili Lepeničke doline. „Prošle godine Kotorvarošana smo imali 170 zajedno s njihovim župnikom. Nama je nevažno odakle su, mi ih sve ugostimo kako najbolje možemo, skuhamo grah, ponudimo prenočište“, kaže nam načelnik najsiromašnije općine u Srednjobosanskoj županiji. I on sam ovih će dana s obitelji iseliti iz kuće tetke Mare Marković Žeranovice i ustupiti je hodočasnicama iz Kiseljaka i Kreševa, dok će u kući njegova prijatelja Marinka Pejazića prenoćiti hodočasnici iz Fojnice. Vlastitog doma načelnik Dobretića još nema, ali je zato u svih Pougaraca jednako kao i načelnika srce veliko. Svi koji sv. Ivi u Podmilačje hodočaste preko Dobretića to dobro znaju.

AP/artinfo.ba