Zašto većina parova prolazi kroz tipični obrazac - fazu velike ljubavi i bliskosti iza koje najčešće slijedi nerazumijevanje, razočaranje i emocionalna bol? Koja to 'nevidljiva sila' njime vlada i što možemo učiniti da izbjegnemo krize ili bar kroz njih prolazimo bezbolnije

Podsvijest kormilari vezom

Ljubav u partnerskom odnosu trebamo doživljavati kao odnos i proces a ne samo kao stalni osjećaj ljubavi. Ljubavni odnos sastoji se od nekoliko prirodno uvjetovanih tipičnih faza, mada volimo vjerovati da je baš naše iskustvo jedinstveno i originalno.

Obično počinje predivnom fazom zaljubljenosti. Zaljubljenost je u našem društvu pobrkana s pravom ljubavi, premda je to potpuno različit pojam od zrele ljubavi. Partnera u toj fazi doživljavamo kao ostvarenje i oličenje svojih snova (što u osnovi i jest jer i snovi i zaljubljenost idu iz naše podsvijesti).

Naime, nije slučajno što smo se zaljubili baš u određenu osobu. Ona nosi ono nešto na što smo tako burno reagirali, no to nema veze s našom svijesti i nije došla iz racionalnog uma. Ako ne biramo u koga ćemo se zaljubiti i ne odlučujemo kad ćemo prestati voljeti, tko onda upravlja tim našim emocionalnim životom? Pogađate, podsvijest. Ona nas uvede u brak ili vezu i vodi nas kroz vezu, ali ona nam i napravi probleme.

Hvala, dragi mama i tata

Važno je biti svjestan da svako od nas u vezu unosi gomilu uvjerenja, očekivanja ispunjavanja potreba te stavova koje smo nesvjesno usvojili, najčešće od roditelja, ali koji u osnovi nisu naši. Obično ta uvjerenja i stavove doživljavamo kao dio sebe koji se ne može mijenjati, što nije točno. Upravo taj dio nas skupo košta u vezama.

Faza 'otrežnjenja' u odnosu je normalna, događa se gotovo svima i to ne znači da je razlaz neminovan. Kad prođe, opet ćemo osjećati toplu ljubav, koja možda nije više tako snažna kao zaljubljenost , ali to je sad stvarni osjećaj ljubavi koji nosimo u sebi. Povremeno prema partneru nećemo osjećati ništa, a ponekad ćemo osjećati bijes i mržnju. I to je normalno jer ljubav ne podrazumijeva permanentnu prisutnost osjećaja ljubavi i odsustvo negativnih osjećaja. Tek tada imamo priliku graditi pravi odnos za desetljeća pred nama, upoznavati stvarnu osobu pred sobom, ali i u sebi.

To znači i da ćemo možda shvatiti da naš partner treba kontakt i bliskost više nego mi, ili da ne podnosi preveliku količinu emocija i tada se povlači iz odnosa, što nas povređuje. Možda ima potrebu rješavati sve razgovorom i ne vidi smisla u plakanju, ili ne želi puno pričati, trebaju mu samo djela i osjećaji. Te različitosti često rezultiraju svađama ili bolnim tišinama i obično razaraju vezu.

Danak u ljubavi

Budući da najveći danak u vezama plaćamo upravo zbog naših podsvjesnih ponašanja, reakcija i potreba, svjesnost o tome i duboko poznavanje sebe i partnera prevencija je, ali i izlaz iz velikih kriza. To je tada "svjesna veza", a benefit za cijelu obitelj u takvu je odnosu nemjerljiv.

Koliko god emocije bile sama naša bit i po prirodnom konceptu uvijek su ispravne za nas, kod većine ljudi nisu dobro kalibrirane i setapirane zbog loših iskustava iz ranog razdoblja života kada se emocionalni sustav slagao. Samim time one nisu dovoljno pouzdan vodič kroz odnose, ali zato imamo svjesnost koju možemo upotrijebiti i staviti za kormilo tih snažnih unutarnjih poriva.

artinfo.ba | preuzeto sa portala sensa.hr