Današnji se tinejdžeri puno bolje snalaze u virtualnom svijetu nego njihovi roditelji. Razvili su i specifične načine online komunikacije koji odrasli sasvim ne razumiju. Ne treba ih zbog toga prekoravati, nego im pomoći da se zaštite od opasnosti te im biti podrška
Roditelji današnjih tinejdžera slažu se da je izrazito teško razgovarati s djetetom u pubertetu. Tinejdžer ima sugovornike među svojim vršnjacima, a kod kuće uglavnom šuti. Komunikaciju dodatno otežava činjenica da više vremena provodi zagledan u svoj tablet, računalo, telefon nego u vas, čak i kad ga privolite da malo razgovarate. Međutim, to ne znači da on ne zna razgovarati, ni da zato što je izoliran u svojoj sobi nema društva. Istina je potpuno drugačija.
Vaše dijete komunicira, samo ne s vama. Vaše dijete komunicira, samo ne na način koji je vama blizak. Ne, nije tehnologija kriva za prestanak vaše komunikacije.
Tehnologija ima svoje prednosti na koje smo se naviknuli i podrazumijevamo ih. No je li svakodnevno oslanjanje na tehnologiju cijena koju plaćamo zbog gubitka kontakta s bližnjima u stvarnome svijetu? Kako se dogodilo da su roditelji izgubili ulogu sugovornika i nemoćni su pred fasciniranošću svoje djece, posebno tinejdžera, tehnološkim čudima?
Tipkanje umjesto razgovora. Istraživanja o korištenju digitalnih načina komunikacije odavno upozoravaju na to da tinejdžeri više tipkaju nego što uživo razgovaraju. Prema izvještaju istraživača Pew Internet & American Life Projecta, koji prate online ponašanje tinejdžera, u SAD-u je čak 93 posto tinejdžera online, a njih 28 posto ima svoj blog. Za „postanje“ raznih stvari, od videoklipova do eseja, internet koristi njih 64 posto. Ovi podaci datiraju iz 2007. godine. A danas? Oko 100 sati videomaterijala postavi se na You Tube kanal svake minute. Više od pet milijuna poruka ostavimo na Twitteru tijekom 24 sata. Jedan prosječni korisnik Facebooka provede oko 15 sati mjesečno na ovoj mreži. A najveći postotak ove populacije čine upravo tinejdžeri.
Svijet budućnosti. Digitalni svijet jezik je budućnosti, ali u slučaju naše djece to je jezik njihove sadašnjosti. Pokušaj da svog tinejdžera izolirate ili mu uskratite ovaj jezik, osim što nije moguć, nije ni poželjan. Nerealno je i očekivanje da će edukativni sadržaji biti glavno opredjeljenje vašeg djeteta i jedini razlog upotrebe računala. Dok stigne do puberteta, u ovom svijetu će se snalaziti uvelike bolje nego vi, a njegova pretraživanja više neće biti toliko edukativna, ni toliko bezazlena kao što se nadate.
Svijet digitalnih urođenika i doseljenika. Svjetovi naših tinejdžera i nas kao njihovih roditelja više nisu isti. Djeca su „digitalni urođenici“, a mi smo „digitalni doseljenici“. Današnji tinejdžeri odrastali su od najmlađeg uzrasta u svijetu tehnologije i ona je dio njihovog života. Zahvaljujući tome, u tom digitalnom svijetu snašli su se bolje nego njihovi roditelji.
Čime je, zapravo, virtualni svijet toliko očarao našu djecu?
Svijet brzine i povratne reakcije. Roditelji sve teže prate potrebe svojih tinejdžera. Mnogi od njih zauzeti su svojim obavezama i vječnom trkom za egzistencijom, ali često i ne misle da je važno trenutno odgovoriti i uzvratiti povratnom informacijom na neku potrebu svog djeteta. Također, uvjereni su da njihov status roditelja nitko nikad ne može zamijeniti, posebno ne u komunikacijskom smislu (da dijete neće imati s kime drugim razgovarati i saznati dragocjene informacije). S druge strane, zaboravljaju da će dijete, ako mu roditelji ne pružaju ono što mu je potrebno, lako pronaći sugovornika na virtualnome mjestu. Zato ekran postupno preuzima dio njihove uloge.
Tinejdžeri su podložni virtualnoj komunikaciji zato što je dostupna bilo kada i bilo gdje. Dovoljno je da imaju pametni telefon. Internet omogućava gotovo trenutnu potvrdu nekih njihovih razmišljanja, i od odraslih i od vršnjaka.
artinfo.ba | preuzeto s portala sensa.hr
