
Sud BiH u petak je nepravomoćno na deset godina zatvora osudio Šerifa Patkovića, ratnog zapovjednika Drugog bataljuna Sedme muslimanske brigade Armije RBiH. Osuđen je za ubojstvo Zvonka Rajića, zapovjednika HVO-a u Dusini. 26. siječnja 1993. godine, nakon što su snage Armije RBiH ovladale selom Dusina u dolini Lašve i počinile prvi masovan zločin nad Hrvatima u Lašvanskoj dolini Patković je iz neposredne blizine pucao u Zvonka Rajića, koji je prethodno bio ranjen i razoružan te je ležao na zemlji. „Bogu hvala“, kazala nam Željka Rajić, supruga ubijenog Zvonka Rajića nakon što je doznala za presudu. „Stotinu puta Bogu zahvaljujem jer evo izgleda da ga je konačno stigla ruka pravde“, kaže Vlado Rajić, rođak ubijenog Zvonka Rajića. Pored obitelji, presudu Patkoviću pozdravljaju i suborci ubijenog, pripadnici HVO-a jasno ukazujući na međunarodne konvencije koje tretiraju odnos prema zarobljenicima. Slučaj za koji je osuđen Šerif Patković ima posebnu težinu jer ubio je razoružanog i ranjenog vojnika koji je kao takav bio potpuno bespomoćan. „Pozdravljam presudu i očekujem da bude potvrđena. I nakon toliko godina od počinjenja zločina osuđujuće presude ne gube na važnosti jer ostat će zapisano da su oni koji su činili zločine presuđeni“, kaže Željko Ljubanić, jedan od zapovjednika Brigade HVO-a u Zenici. Ljubanić podsjeća da je BiH preuzela obvezu suditi počiniteljima zločina nad Hrvatima u Dusini od Haaškog suda nakon procesa Enveru Hadžihasanoviću, zapovjedniku Trećeg korpusa Armije BiH i Amiru Kuburi, zapovjedniku Sedme muslimanske brigade. „U skladu s preuzetim obvezama, pred domaćim pravosuđem Vehid Subotić zvani Geler 2014. godine osuđen je na 14 godina za zločine nad hrvatskim civilima Dusini, a dvije godine nakon početka suđenja imamo i nepravomoćnu presudu Šerifu Patkoviću koji je osuđen na deset godina. Vjerujem i nadam se da će i Patkoviću presuda biti potvrđena“, kazao nam je Ljubanić.
Dusina, selo smješteno u dolini Lašve koje teritorijalno pripada Zenici, a čiji stanovnici gravitiraju Busovači, poprište je prvog masovnog zločina kojeg su pripadnici Armije BiH počinili nad Hrvatima u Lašvanskoj dolini. Nakon upada u selo u ranim jutarnjim satima 26. siječnja 1993. godine, Armija BiH zarobila oko 40 civila kao i pripadnike HVO-a koji zbog brojčane nadmoći napadača nisu imali nikakve šanse obraniti selo. Ubijeni su petorica Kegelja, Draženko Kegelj, Mladen Kegelj (mučen i ubijen), Niko Kegelj, Stipo Kegelj i Vinko Kegelj te Pero Ljubičić, Augustin Radoš, Franjo Rajić, Zvonko Rajić i Vojo Stanišić. Zvonko Rajić koji je bio zapovjednik HVO-a ubijen je nakon zarobljavanja i ranjavanja. Obitelji i suborci presudu Patkoviću zbog ubojstva Zvonka Rajića, dočekali su, usprkos izvedenim dokazima i iskazima svjedoka koji ga terete za zločin, sa zebnjom zbog njegova ogromnog političkog utjecaja i zaštite koje uživa sve ove godine, te sa strahom da bi mogao pobjeći i tako izbjeći kaznu. Patkoviću se sudilo i zbog zlouporabe položaja i ovlasti, a svojedbno je javno iskazao i potporu islamskoj terirističkoj organizaciji Hamas. Za Hrvate Lašvanske doline Šerif Patković je samo oličenje zla, jer u prvom masovnom zločinu nad Hrvatima u Lašvanskoj dolini za koji je nepravomoćno poresuđen najavio je niz drugih krvabih zločina Armije BiH kojima je cilj bio od Hrvata očistiti središnju Bosnu.
artifo.ba