Trebala je biti sastavljena od svih naroda, u stvarnosti bila je vojska bošnjačkog naroda ojačana islamskim dobrovoljcima koji su se borili za ismasku državu u BiH
Bivši pripadnici i zapovjednici te politički čelnici bošnjačkog naroda u BiH danas 15. travnja obilježavaju obljetnicu osnivanja Armije BiH. Ove godine 34.-u po redu, pozivajući se na 15. travnja 1992. godine, datum kada je tvrde njezini pripadnici i zapovjednici, osnovana Armija BiH. Međutim, niti u jednom broju Službenog lista Republike Bosne i Hercegovine iz 1992. godine nema objavljene odluke o osnivanju Armije BiH te je uz datum osnivanja potrebno ispitati i legitimitet Armije BiH. Jednostavno u jednom trenutku, umjesto Teritorijalne obrane BiH u objavama u Službenom listu iz 1992. godine počinje se koristiti termin Armija BiH, bez pozivanja na broj i datum odluke koja je zbog svoje važnosti trebala biti objavljena u Službenom listu R BiH.
Objavljene su tek Uredbe kojim se propisuje ravnomjerna zastupljenost pripadnika svih naroda i nacionalnih manjina u sastavu Armije BiH i strukturi zapovjedništva, koja se nikad nije poštovala te među ostalim, i Uredba po kojoj postrojbe Hrvatskog vijeća obrane čine sastavni dio Armije R BiH, ukoliko su podređene jedinstvenom zapovjedništvu Armije BiH. Uredbu o ravnomjernoj nacionalnoj zastupljenosti u zapovjednoj strukturi Armije BiH, svojom Odlukom od 27. svibnja 1992. godine o postavljanju zapovjednika i zapovjedništva TO-a demantira Predsjedništvo RBiH. Prema ovoj odluci od ukupno 44 imenovana zapovjednika 43 bili Muslimani (97,73 %), samo je jedan bio Srbin (2,27 %), a niti jedan nije bio Hrvat (0,00 %). Armija BiH u trenutku donošenja ove odluke, skoro mjesec i pol nakon datuma koji se obilježava kao dan osnutka Armije BiH još se uvijek nalazila u procesu transformacije iz Teritorijalne obrane u Armiju BiH. Posebno zbunjuje uredba po kojoj sastavni dio Armije BiH čine postrojbe HVO-a koje su joj podređene u sustavu zapovijednja. Sukob Armije BiH i HVO-a koji je planuo još u jesen 1992. godine te se rasplamsao ratne 1993. godine Središnjom Bosnom i dolinom Neretve na terenu je pokazuje da je ova uredba potpuno neprovediva.
U vrijeme najtežih sukoba između Armije BIH i HVO-a u redovima Armije BiH bore se brojni dobrovoljci iz islamskih zemalja koji su u BiH na različite načine, često i kao navodni humanitarci, dolazili preko Republike Hrvatske. S potpisom koji će godinama kasnije biti prepoznat kao potpis islamskih terorističkih organizacija poput ISIL-a vrše ritualana ubojstva odsijecanjem glava, poput slučaja Dragana Popovića u selu Orašac u Travniku gdje su ratne 1993. pripadnici zloglasnog odreda islamskih dobrovoljaca El Mudžahid imali kamp. Zapovjednik većine odreda El Mudžahid, general Armije BiH i zapovjednik Sedme muslimanske brigade Sakib Mahmuljin pred Sudom BiH 2022. godine pravomoćno je osuđen na osmogudišnju zatvorku kaznu zbog ratnih zločina nad srpskim zarobljenicima u Vozući i na Ozrenu Za zločine nad Hrvatima u BiH tek mu se trebalo suditi. Mahmuljin se nije javio radi izdržavanja kazne, navodno je otišao na liječenje u Tursku i otad mu se gubi svaki trag. Ne uspijeva ga pronaći ni Interpol koji je u studenom 2022. za Mahmuljinom raspisao tjeralicu. Sramotno je da se plakatima u povodu jednog od događaga organiziranih u sklopu obilježavanja obljetnice osnivanja Armije BiH nalazi i fotografija za ratni zločin osuđenog generala Armije BiH Sakiba Mahmuljina. U obilježavanju obljetnice Armije BiH aktivno sudjeluje i Islamska zajednica koja je skupa s SDA od samog početka imala važan utjecaj na formiranje i ratni put Armije BiH. Umjesto zajedničke obrane od srpske agresije, obilježila ga je borba za islamsku državu u BiH. Potvrđuje je to i naziv šehid, borac za islam, koji se koristi za poginule pripadnike Armije BiH.
U bezuspješnoj potrazi za odlukom o osnivanju Armije BiH i Službenim listovima R BiH iz 1992. godina nailazimo i na odluka o raspodjeli sredstava zatečenih u trezoru Narodne banke BiH kojom se prioritet daje Armiji BiH. Kao i Uredbu o proglašenju neposredne ratne opasnosti koju Predsjedništvo R BiH donosi na sjednici održanoj 08. travnja 1992. godine, više od pola godine nakon što je JNA granatirala selo Ravno u BiH. Istog dana politički predstavnici hrvatskog naroda u BiH formiranju Hrvatsko vijeće obrane, svjesni da, ukoliko se želi obraniti, hrvatski narod u BiH mora se sam organizirati. Među ostalim na to ih je potaknula i izjava potpisnika većine akata objavljenih u Službenom listu R BiH iz 1992. predsjednika Predsjedništva Alije Izetbegovića da granatiranje Ravnog nije njegov, odnosno njihov rat. Ono što će se naknadno događati potvrdilo je istinitost Izetbegovićeve sramotne izjave. Oni su se pripremali i kasnije vodili neke druge ratove, fokusirajući se isključivo na progon Hrvata iz Središnje Bosne i doline Neretve.
artinfo.ba
