KOMENTAR

zastava vitez semafor

Zločin je zločin, ali nepresuđeni boli više…

Sasvim očekivano, odmah nakon što je na jednom od najprometnijih raskrižja u Lašvaskoj dolini, Okuki u Donjem Putićevu  na kojem se križaju putovi za Novi Travnik, Vitez i Travnik postavljena zastava hrvatskog naroda, krenuli su izljevi mržnje i netrpeljivosti. Kako pojedinaca, tako i političkih stranaka jer pljuvati po obilježjima drugih naroda isprobana je metoda prikupljanja jeftinih političkih poena koja skoro uvijek upali.  Pogotovu ako nemate nikakvu drugu ideju, viziju ili ne daj Bože program. U to se valjda pouzdala i Stranka za BiH  te se prigodnim prioćenjem oglasila u povodu postavljanja obilježja jednog naroda koji je barem je tako potpisano u Daytonu, konstitutivan, a trebao bi biti i ravnopravan, naroda bez kojeg BiH u koju se sve redom bošnjačke stranke zaklinju pa tako i Stranka za BiH,  BiH ne bi bilo.

„Zašto se zastava tzv. Herceg-Bosne zavijorila na najprometnijem raskrižju u Srednjoj Bosni i zašto se u isto vrijeme ispred organa vlasti u Srednjoj Bosni skidaju zvanični simboli Bosne i Hercegovine? Zašto službene vlasti i agencije za provođenje zakona ne reagira na ovakve provokacije? Ne reagiraju ni politički subjekti niti se javnosti daje prava slika o čemu se radi, za koga se radi i kome služi ovakav čin. Da li se radi o predizbornom zagrijavanju nacionalnih strasti u režiji vladajućih ili je Srednjobosanski kanton određen kao lebensraum samo jednog naroda koji konstantno ističe svoju „marginaliziranost“ i  „ugroženost“? Kantonalna organizacija SBIH zahtijeva hitnu reakciju nadležnih organa jer saobraćajnica na kojoj se postavljaju zastave paradržavne tvorevine predstavlja javno dobro države Bosne i Hercegovine čiji se izgled i održavanje plaća novcem poreskih obveznika. Neizbrisiva je činjenica da su šestorica visokorangiranih političkih i vojnih zvaničnika te paradržavne tvorevine osuđeni na višegodišnje kazne zatvora pred međunarodnim sudom osnovanim od Ujedinjenih naroda zbog teških zločina počinjenih protiv čovječnosti. Iz tog razloga saobraćajnica treba ispunjavati svoju prvobitnu funkciju, a ne biti poligon za nacionalno potkusurivanje, provokacije i obilježavanje teritorije“, priopćili su iz Stranke za BiH. Svaka rečenica pa i riječ jednostavno traže da im se primjereno odgovori.  Kap prvo, Herceg- Bosna nije takozvana ni paradržavna tvorevina već su je Hrvati unijeli kao svoju organizacijsku jedinicu u sastav Federacije i BiH. Ako je Herceg- Bosna paratvorevina i tzv. onda isti predznak ide i ispred Federacije BiH kao jednog od entiteta koji čine BiH.

Kao drugo, u pitanju je zastava hrvatskog naroda koji je jedan od konstitutivnih u BiH te prema tome ima pravo i na vlastita obilježja koja smetaju samo onima koji negiraju konstitutivnost  Hrvata i gaze njihova prava. Treće, gdje se to skidaju službena obilježja BiH u središnjoj Bosni, kad već govore, što ne navedu konkretne primjere! Ne skidaju se ni obilježja Republike BiH ni Armije R BiH koja se vijore pred većinom islamskih vjerskih objekata po središnjoj Bosni, iako je upravo Armija R BiH počinila najstravičnije zločine nad Hrvatima na ovom području, a kamoli obilježja BiH koja je Domovina i hrvatskog naroda u BiH. Što se marginaliziranosti i ugroženosti Hrvata tiče,  da su znaci navoda nepotrebni  Stranka za BiH dokazala je svojim priopćenjem koje obilujem iskrivljenim činjenicama i mržnjom prema obilježjima jednog naroda, a samim time i tom istom narodu. Kao četvrto, istrošeno je potpuno i izlizano stalno spominjanje presude političkim i vojnim čelnicima Herceg- Bosne. Oni su zbog zločina koje nitko ne negira (pravedno ili ne, pokazat će vrijeme), osuđeni, za razliku od zločina nad Hrvatima koji su ostali nepresuđeni.  Zločin je zločin, ali onaj nepresuđeni daleko više boli. Ako ne vjerujete, pitate roditelje osmero djece u Vitezu koje je pobila granata ispaljena s položaja Armije R BiH 10. lipnja '93., nije vam daleko do Podgradine od raskrižja na Okuki. Tek desetak minuta vožnje. Ako i tad ne povjerujete odite do Guče Gore, Brajkovića, Bikoša ili Čukala. Vidjet ćete ondje grobove trojice sinova  i supruga Sarafine Lauš. Pogađate već, ubila ih je Armija R BiH i nikad nisu, za razlogu od zločina koje su počinili pripadnici postrojbi koje su djelovale u Herceg- Bosni, presuđeni.  A kad već imate vremena pisati priopćenja čije redove ispisuju mržnja i isključivosti, predlažem da odete do Sebešića  kod Novog  Travnika, u kojemu je Armija R BiH 2. srpnja 1993. godine na posebno okrutan način ubila maloljetnog Ivu Ivoša, sin Adolfa i Ane.  Pitajte njegovu majku kako je ubijen i ako u vama ima trunke ljudskosti, uvjerit ćete se da od presuđenih puno više bole nepresuđeni zločini, posebno nad djecom u Vitezu, Novom Travniku.  I na kraju, kad već brinete o novcu poreskih obveznika, nemojte zaboraviti da je to i novac Hrvata, jer i oni su poreski obveznici. Ni njih ne treba daleko od Okuke tražiti, u neposrednoj su blizini, pa dalje kroz Poslovi centar 96. Molimo članove Stranke za BiH da to urade žurno i da svoju kampanju za promjenu, nastave na recimo programima i projektima, a ne mržnji i netrpeljivosti.

Jer dok je onih kojima smetaju obilježja jednog naroda, bilo kojeg, bit će i onih koji će ih isticati. Valjda mi u Bosni znamo što je inat. Ali od inata se ne živi i to bi valjda konačno trebalo biti svima jasno, i vladajućim i onima koji to pretendiraju biti. Što prije i jedni i drugi prihvate činjenicu da BiH može preživjeti jedino kao zajednica ravnopravnih naroda i građana, koja se jedino može graditi na temeljima istine i pravde za sve, to su veće šanse za njezin opstanak. I eto prilike stranci koja se zove Stranka za BiH da uistinu pokaže da je za BiH, ali zajednicu jednakopravnih naroda koji imaju pravo i na svoja obilježja.

 

AP/artinfo.ba

ART BLOG NAŠA DIJASPORA NATJEČAJI MARKETING POŠALJITE VIJEST
KOMENTAR

zastava vitez semafor

Zločin je zločin, ali nepresuđeni boli više…

Sasvim očekivano, odmah nakon što je na jednom od najprometnijih raskrižja u Lašvaskoj dolini, Okuki u Donjem Putićevu  na kojem se križaju putovi za Novi Travnik, Vitez i Travnik postavljena zastava hrvatskog naroda, krenuli su izljevi mržnje i netrpeljivosti. Kako pojedinaca, tako i političkih stranaka jer pljuvati po obilježjima drugih naroda isprobana je metoda prikupljanja jeftinih političkih poena koja skoro uvijek upali.  Pogotovu ako nemate nikakvu drugu ideju, viziju ili ne daj Bože program. U to se valjda pouzdala i Stranka za BiH  te se prigodnim prioćenjem oglasila u povodu postavljanja obilježja jednog naroda koji je barem je tako potpisano u Daytonu, konstitutivan, a trebao bi biti i ravnopravan, naroda bez kojeg BiH u koju se sve redom bošnjačke stranke zaklinju pa tako i Stranka za BiH,  BiH ne bi bilo.

„Zašto se zastava tzv. Herceg-Bosne zavijorila na najprometnijem raskrižju u Srednjoj Bosni i zašto se u isto vrijeme ispred organa vlasti u Srednjoj Bosni skidaju zvanični simboli Bosne i Hercegovine? Zašto službene vlasti i agencije za provođenje zakona ne reagira na ovakve provokacije? Ne reagiraju ni politički subjekti niti se javnosti daje prava slika o čemu se radi, za koga se radi i kome služi ovakav čin. Da li se radi o predizbornom zagrijavanju nacionalnih strasti u režiji vladajućih ili je Srednjobosanski kanton određen kao lebensraum samo jednog naroda koji konstantno ističe svoju „marginaliziranost“ i  „ugroženost“? Kantonalna organizacija SBIH zahtijeva hitnu reakciju nadležnih organa jer saobraćajnica na kojoj se postavljaju zastave paradržavne tvorevine predstavlja javno dobro države Bosne i Hercegovine čiji se izgled i održavanje plaća novcem poreskih obveznika. Neizbrisiva je činjenica da su šestorica visokorangiranih političkih i vojnih zvaničnika te paradržavne tvorevine osuđeni na višegodišnje kazne zatvora pred međunarodnim sudom osnovanim od Ujedinjenih naroda zbog teških zločina počinjenih protiv čovječnosti. Iz tog razloga saobraćajnica treba ispunjavati svoju prvobitnu funkciju, a ne biti poligon za nacionalno potkusurivanje, provokacije i obilježavanje teritorije“, priopćili su iz Stranke za BiH. Svaka rečenica pa i riječ jednostavno traže da im se primjereno odgovori.  Kap prvo, Herceg- Bosna nije takozvana ni paradržavna tvorevina već su je Hrvati unijeli kao svoju organizacijsku jedinicu u sastav Federacije i BiH. Ako je Herceg- Bosna paratvorevina i tzv. onda isti predznak ide i ispred Federacije BiH kao jednog od entiteta koji čine BiH.

Kao drugo, u pitanju je zastava hrvatskog naroda koji je jedan od konstitutivnih u BiH te prema tome ima pravo i na vlastita obilježja koja smetaju samo onima koji negiraju konstitutivnost  Hrvata i gaze njihova prava. Treće, gdje se to skidaju službena obilježja BiH u središnjoj Bosni, kad već govore, što ne navedu konkretne primjere! Ne skidaju se ni obilježja Republike BiH ni Armije R BiH koja se vijore pred većinom islamskih vjerskih objekata po središnjoj Bosni, iako je upravo Armija R BiH počinila najstravičnije zločine nad Hrvatima na ovom području, a kamoli obilježja BiH koja je Domovina i hrvatskog naroda u BiH. Što se marginaliziranosti i ugroženosti Hrvata tiče,  da su znaci navoda nepotrebni  Stranka za BiH dokazala je svojim priopćenjem koje obilujem iskrivljenim činjenicama i mržnjom prema obilježjima jednog naroda, a samim time i tom istom narodu. Kao četvrto, istrošeno je potpuno i izlizano stalno spominjanje presude političkim i vojnim čelnicima Herceg- Bosne. Oni su zbog zločina koje nitko ne negira (pravedno ili ne, pokazat će vrijeme), osuđeni, za razliku od zločina nad Hrvatima koji su ostali nepresuđeni.  Zločin je zločin, ali onaj nepresuđeni daleko više boli. Ako ne vjerujete, pitate roditelje osmero djece u Vitezu koje je pobila granata ispaljena s položaja Armije R BiH 10. lipnja '93., nije vam daleko do Podgradine od raskrižja na Okuki. Tek desetak minuta vožnje. Ako i tad ne povjerujete odite do Guče Gore, Brajkovića, Bikoša ili Čukala. Vidjet ćete ondje grobove trojice sinova  i supruga Sarafine Lauš. Pogađate već, ubila ih je Armija R BiH i nikad nisu, za razlogu od zločina koje su počinili pripadnici postrojbi koje su djelovale u Herceg- Bosni, presuđeni.  A kad već imate vremena pisati priopćenja čije redove ispisuju mržnja i isključivosti, predlažem da odete do Sebešića  kod Novog  Travnika, u kojemu je Armija R BiH 2. srpnja 1993. godine na posebno okrutan način ubila maloljetnog Ivu Ivoša, sin Adolfa i Ane.  Pitajte njegovu majku kako je ubijen i ako u vama ima trunke ljudskosti, uvjerit ćete se da od presuđenih puno više bole nepresuđeni zločini, posebno nad djecom u Vitezu, Novom Travniku.  I na kraju, kad već brinete o novcu poreskih obveznika, nemojte zaboraviti da je to i novac Hrvata, jer i oni su poreski obveznici. Ni njih ne treba daleko od Okuke tražiti, u neposrednoj su blizini, pa dalje kroz Poslovi centar 96. Molimo članove Stranke za BiH da to urade žurno i da svoju kampanju za promjenu, nastave na recimo programima i projektima, a ne mržnji i netrpeljivosti.

Jer dok je onih kojima smetaju obilježja jednog naroda, bilo kojeg, bit će i onih koji će ih isticati. Valjda mi u Bosni znamo što je inat. Ali od inata se ne živi i to bi valjda konačno trebalo biti svima jasno, i vladajućim i onima koji to pretendiraju biti. Što prije i jedni i drugi prihvate činjenicu da BiH može preživjeti jedino kao zajednica ravnopravnih naroda i građana, koja se jedino može graditi na temeljima istine i pravde za sve, to su veće šanse za njezin opstanak. I eto prilike stranci koja se zove Stranka za BiH da uistinu pokaže da je za BiH, ali zajednicu jednakopravnih naroda koji imaju pravo i na svoja obilježja.

 

AP/artinfo.ba

artinfo2019-footer-logo.png

REDAKCIJA PORTALA

E-mail

artinfo.portal@gmail.com

Marketing

marketing@artinfo.ba

POSTANITE DIO TIMA

Copyright 2007-2022 ART  Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

designer17