„Nisam pokušao otići iz Bosne i Hercegovine, zato što sam zaista vrlo rano postao svjestan koliko trebam ovoj zemlji i koliko ova zemlja treba meni"
Sigurno ste čuli za pseudonim Piso J kojega na društvenim mrežama trenutno prati preko 5000 osoba i čiji se stihovi čitaju i masovno dijela i na facebooku i na instragramu.
Emotivne priče, stihovi koji u svakome bude neku emociju, ostavljaju trag koji u nama budi razne osjećaje, od sreće, preko ljutnje, nestrpljenja do tuge.
Tekstovi o dječjoj ljubavi, o duhovnosti i snovima, o mladima koji odlaze, onima koji ostaju. O Bosni i Hercegovini, o Vukovaru, Srebrenici, životu i smrti. O bolesti, djeci u Pazariću, o nedostajanju, o starima u čijim borama čitamo životne borbe i mladima u čijim koferima vidimo životne poraze. I nije jednostavno. Ne zbog inspiracije, zbog nedovoljno vremena, nego zbog svih onih ljudi koji se pronalaze u onome što Josip piše.
Josip piše zbog onih koji se uz njegove tekstove rastaju, zauvijek opraštaju od voljenih, zbog onih koji su daleko, a zauvijek ostali ovdje, zbog onih koji su u njegovu tekstu pronašli lijek, barem na kratko od teške bolesti s kojom se bore i zbog onih koji su se mislili predati, a nakon čitanja njegova teksta ipak odlučili život čvrsto uhvatiti i držati pod kontrolom.
Kako se bliži Božić, vrijeme je Adventa, lijepih gesta i priča, odlučili smo razgovarati o pozitivnim stvarima i osobama koje nas okružuju. Jedna od njih je zasigurno Piso J, odnosno naš Kiseljačanin Josip Milanović.
„Očima javnosti izložen sam više od 20 godina i moram priznati da je ponekad vrlo teško, umarajuće jer sve to iziskuje veliku žrtvu i odricanje. Zbog svega onoga što jesam i što radim, samo u posljednjih pet godina, Božić i Uskrs najčešće provodim na nekoliko TV-e kuća umjesto za obiteljskim stolom", počeo je Josip svoju priču.
Da ga poznajete po nadimku, ne sumnjamo, da ga prepoznajete po dječjim kampovima i festivalima, također ne sumnjamo, poznajete ga kao instruktora plesa ali jeste li znali da Josip Milanović u siječnju 2020. objavljuje svoju prvu knjigu u kojoj će skupiti sve ono što mi svakodnevno čitamo na njegovom blogu.
„Ako sve bude uredu, moja prva knjiga izlazi u siječnju 2020. godine. Knjiga je gotova i trenutno se radi njena grafička priprema, a po mnogo čemu će biti posebna i drugačija od ostalih knjiga“ kazao nam je te dodao kako sprema 50 priča koje će vas rasplakati, nasmijati do suza praćene zanimljivim, posebnim i za svaki tekst specijalno pripremljenim ilustracijama. Dio tekstova koje ste imali priliku čitati na stranici PisoJ i tekstovi koje ćete premijerno pročitati u knjizi drugačijeg, teškog, životnog naslova je stvarno nešto što vrijedi imati na svojim policama. Čitajući knjigu siguran je da ćete htjeti zagrliti vaše roditelje, bez obzira jesu li blizu vas ili ne. Siguran da ćete htjeti ponovno spakirati kofere i vratiti se tamo gdje srcem pripadate, ma koliko god vam se sviđala nova njemačka adresa. Bit ćete ljuti na sebe, političare, školski i zdravstveni sustav, javni gradski prijevoz, sretni zbog iskrenog dječjeg zagrljaja, zbog svih otkazanih letova i slučajnih susreta.
Čitajući knjigu PisoJ nam obećava da ćemo više čuvati sebe i ljude oko sebe.
O životu u BiH
Osim velike ljubavi i pažnje koju posvjećuje samoj pripremi knjige, Josip već radi i na kreiranju koncepta promocije knjige. "Ono što za sada mogu reći je samo da će svi oni koji budu na promociji svjedočiti jednom novom, drugačijem do sada neviđenom načinu promocije knjige.“
Za kraj smo željeli saznati gdje se Josip vidi u budućnosti na što nam je jasno poručio: „Nisam pokušao otići iz Bosne i Hercegovine, zato što sam zaista vrlo rano postao svjestan koliko trebam ovoj zemlji i koliko ova zemlja treba meni. Jer, da nema toliko stvari u njoj koje se trebaju i moraju mijenjati, ne znam što bih radio. Ovako, u svoj njenoj nesavršenosti, ja se trudim savršeno, koliko god je to moguće uraditi svaki svoj zadatak. I to je ono što me tjera da ostanem ovdje, da budem bolji, da kreiram sebi ali i za druge ljepši i sigurniji svijet. Da je teško, jest. I umorim se i poželim ponekad odustati od svega, ali sve to vrlo kratko traje jer znam da je puno posla kojeg treba uraditi, a premalo vremena“ poručio je Josip.
Nikolina J/Artinfo.ba
