PREPOZNAJTE IMATE LI „BOLEST KRALJEVA“ – GIHT

U povijesti je giht bio poznat kao “bolest kraljeva i bogataša”, jer je bila raširena među bogatim ljudima koji su pretjerivali u jelu i piću.

Giht ili urični artritis je upala jednog ili više zglobova koja je uzrokovana prevelikom količinom mokraćne kiseline u krvi (hiperuricemija), zbog čega se u zglobovima talože kristali mokraćne kiseline.

Hiperuricemija nije bolest, i može postojati bez simptoma. Ipak, ako se stvore kristali mokraćne kiseline kao rezultat hiperuricemije, može se razviti giht.

Mokraćna kiselina je normalan nusprodukt razgradnje purina i drugih tvari u tijelu. Kada stanica otpušta svoje otpadne produkte, uključujući i mokraćnu kiselinu, onda se putem krvi prenosi do bubrega i eliminira u obliku urina. Međutim, kada u tijelu nastaje prevelika količina mokraćne kiseline ili kada je otežana njezina eliminacije kroz bubrege, može se javiti stanje povećane mokraćne kiseline u tijelu ili hiperuricemije. Ako to stanje potraje dovoljno dugo da se iz mokraćne kiseline na zglobove počnu taložiti kristali mokraćne kiseline, tada govorimo o gihtu. Hiperuricemija se još povezuje sa stanjima poput metaboličkog sindroma, hipertenzije (povišenog krvnog tlaka), šećerne bolesti tip 2, kronične bolesti bubrega i srčanožilnih oboljenja. S obzirom da je uzrok gihta upravo nakupljanje mokraćne kiseline u organizmu, potrebno je razmisliti koja hrana dovodi do nešto većeg stvaranja mokraćne kiseline pa iste reducirati u prehrani.

FAZE GIHTA I TIPIČNI SIMPTOMI

Giht izaziva nagle napade jake boli u zglobovima, najčešće u nožnom palcu (takvo je stanje poznato kao podagra). Mogu biti pogođeni i cijela noga, koljeno, cijela ruka, zglob ruke ili lakat. Naslage mokraćne kiseline (takozvani tofi) mogu se pojaviti kao kvrge pod kožom oko zglobova i na rubovima ušiju. Također se kristali mokraćne kiseline mogu skupljati u bubrezima i stvarati bubrežne kamence.

„Bolest najčešće pogađa muškarce od 35 do 45 godina starosti, a u rijetkim slučajevima može se manifestirati i oko 20. godine života. Statistike pokazuju da muškarci obolijevaju od gihta 20 puta češće nego žene.“

Giht se kao bolest može očitovati na nekoliko načina. Prvi stadij bolesti obično se očituje povišenom razinom mokraćne kiseline bez tegoba. Ovaj stadij se obično otkriva slučajno, tijekom rutinskih laboratorijskih pretraga ili u sklopu obrade kroničnih bolesti.

Urični artritis je, s druge strane, karakteristična manifestacija gihta. Tu se radi o napadu i upali obično jednog zgloba, kod koje intenzivna i jaka bol nastupa naglo te je praćena otokom i crvenilom zgloba (ponekad uz povišenu tjelesnu temperaturu). Obično zahvaća zglob nožnog palca, no praktički može biti zahvaćen svaki zglob na tijelu.

Upala zgloba nastaje zbog taloženja kristala mokraćne kiseline u zglobu, a sve može (ako traje dulji vremenski period) dovesti do deformacije zgloba i kostiju. Napad mogu potaknuti stres, povreda, hospitalizacija, alkohol, prekomjerni unos hrane te gladovanje.

Upala zgloba može se javiti jednom u životu, no često se ponavljaju epizode takvih upala. U svakom slučaju, neliječene upale mogu dovesti do oštećenja hrskavice zglobova, razaranja kostiju i prave deformacije kostiju.

ČIMBENICI KOJI POGODUJU RAZVOJU BOLESTI

    pretilost,

    konzumiranje alkohola (čak i umjereno),

    prehrana bogata purinima,

    gladovanje ili niskokalorična prehrana,

    bolesti bubrega,

    druge bolesti koje uzrokuju povećano stvaranje mokraćne kiseline, npr. leukemija,

    uzimanje lijekova koji smanjuju izlučivanje mokraćne kiseline,

    nasljedni faktori.

ISHRANA

Sasvim je jasno da je giht bolest čijem razvoju uvelike pridonose neke životne navike, u najvećoj mjeri one prehrambene. Stoga se rizik od ove bolesti može maksimalno reducirati ukoliko se izvrši nekoliko jednostavnih promjena životnog stila.

One uključuju:

1. Gubitak suvišne tjelesne mase

Izbjegavanje alkohola - alkoholna pića, posebice pivo, trebali bi se u potpunosti izbjegavati. Alkohol potiče lučenje vode iz organizma što uzrokuje koncentriranje mokraćne kiseline u preostaloj tjelesnoj tekućini, također, alkohol i sam potiče organizam na stvaranje mokraćne kiseline. Iz navedenih razloga, za osobe koje imaju probleme sa gihtom, alkohol se smatra otrovom.

2. Izbjegavanje prejedanja, bogatih i mesnih obroka.

    Izbjegavanje namirnica bogatih purinima (jetra, bubrezi, sardine, kavijar, jaja, mesno i mesni ekstrakti)

3. Konzumiranje barem 6-8 čaša vode dnevno – voda pomaže bubrezima u lučenju suvišne mokraćne kiseline
4. Ograničena konzumacija gaziranih napitaka i napitaka koji sadrže kofein.

Umjerenost u hrani i piću najbolje su rješenje za ublažavanje simptoma gihta.

• strogo su zabranjene namirnice koje sadrže više od 150 mg purina na 100 g - iznutrice, srdele, haringe, mesne prerađevine (primjerice jetrena pašteta), mesne kocke
• maksimalno ograničiti i po mogućnosti izostaviti namirnice koje sadrže 75-150 mg purina - crveno meso (svinjetina, govedina, janjetina), meso peradi i plovki (puretina, patka, guska), divljač (kunić, fazan)
• ograničiti na jednom tjedno namirnice koje sadrže 50 - 75 mg purina u 100 g - piletina, pastrva, šaran, školjke i rakovi, grah, grašak, špinat, blitva, šparoge i gljive, pšenica i raž
• slobodno se mogu koristiti namirnice koje sadrže manje od 15 mg purina - zeleno povrće, voće, mlijeko s malo masnoće, sir, jaja i neke žitarice (proso, ječam, zob); svakako se savjetuje bijela riba kao izvor poželjnih proteina.

Ukupna količina bjelančevina ne bi trebala prijeći 1 g po kilogramu tjelesne težine dnevno, a kod osoba s oštećenom funkcijom bubrega i manje. U akutnoj fazi bolesti treba potpuno izostaviti purine, uz obilnije pijenje vode i cijeđenih sokova od svježeg voća ili voćnih kompota, s malo dvopeka i obranog mlijeka. Kad se smire simptomi, u prehranu treba pažljivo uvoditi namirnice koje sadrže ograničenu količinu bjelančevina (purina).

Treba ograničiti i ukupan dnevni kalorijski unos, imajući u vidu dob, spol, opće psihofizičko stanje, zanimanje, opću pokretljivost i tjelesnu aktivnost. Savjetuje se svakodnevno umjereno vježbanje (hodanje) i bavljenje sportovima slabijeg intenziteta, što je opet prilagođeno svakoj pojedinoj osobi.

U prehrani se savjetuju lako probavljivi biljni proteini iz povrća, proteini bijele ribe i nekih mahunarki (soja, mahune, bob), povrće (kupus, tikvice, poriluk), korjenasto povrće (mrkva, cikla, celer, bijela repa, crna rotkva, pastrnjak, hren) te sokovi od sirova povrća, pri čemu je mrkva najbolji osnovni sok. Sok od celera ili ribani svježi celer odličan je izvor organskog klorida koji ima svojstva čišćenja i alkalizacije (ne zaboravimo da je naša krv blago alkalna - pH 7,35-7,45). On je i dobar izvor magnezija, koji je potreban za proizvodnju alkalnih enzima, korisnih u detoksikacijske svrhe.

Nadalje, savjetuju se poluslatko voće (jabuka, kruška, višnja, crna trešnja) i agrumi (svježi sok agruma koji ima učinak alkalizacije mokraće - naranča, limun), voćna kaša (jabuke), žitarice (proso, ječam, griz), pir, smeđa riža, zob i zobene pahuljice te niskomasni mliječni proizvodi (jogurt, mladi sir, obrano mlijeko i sl.).

U umjerenoj količini mogu se uzimati orašasti plodovi, primjerice orasi ili bademi (sirovi, organski uzgojeni, prethodno namočeni u vodi preko noći, nakon čega se odstrani smeđa kožica). Bademi su odličan izvor organskog kalcija i magnezija, koji su dva najznačajnija alkalna agensa potrebna za uravnoteženo funkcioniranje organskih sustava u našem tijelu. Dakle, treba birati hranu koja u doticaju s probavnim sokovima ima alkalizirajući učinak, što se prije svega odnosi na voće i povrće, ako se uzimaju kao zaseban međuobrok.

Nikolina J/artinfo.ba