Prateći posljednja događaja na političkoj sceni BiH primjetno je da su top tema izmjene Izbornog zakona BiH. Predsjednici svih važnijih političkih stranaka iznose svoje prijedloge sa potpuno različitim konceptima, od nacionalnog zastupanja pa do građanskih načina ostvarivanja demokratskog prava građana Bosne i Hercegovine.
Kratko pojašnjenje koncepata ovih prijedloga ili barem onoga o čemu govore šefovi stranaka je sljedeći:
Stranke okupljene oko HNS smatraju da se Hrvatima kao najmalobrojnijem narodu, izmjenama Izbornog zakona treba jamčiti da će moći birati svoje predstavnike odnosno da će član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda biti onaj za koga glasuje najveći broj Hrvata u BiH.
Stranke, uvjetno rečeno, Bošnjačke orijentacije tj. stranke koje sebe nazivaju probosanskim (SDA, SDP, DF) imaju također različite koncepte izmjena Izbornog zakona ali krajnji rezultat je isti, odnosno provlači se taj građanski koncept koji kaže: jedan čovjek, jedan glas.
''Probosanke'' stranke ovaj koncept brane na način da tvrde kako bi se izmjenama Izbornog zakona kako to predlaže HNS ustvari zagarantirao izbor HDZ-u i Draganu Čoviću kao članu Predsjedništva iz reda Hrvatskog naroda.
U velikoj političkoj raspravi na ovu temu dolazi i potvrda kandidature Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvatskog naroda što dodatno podiže tenzije u ovoj i onako prerano započetoj kampanji uoči Općih izbora 2018. godine.
No ako promatramo stvari iz malo drugačijeg ugla i pokušamo promatrati kako bi se izmjene izbornog zakona BiH, onako kako predlaže HNS, reflektirale na HDZ, odnosno što bi se desilo na ''hrvatskoj'' političkoj sceni u BiH u slučaju kad bi Hrvatima bilo zagarantirano da biraju svoje predstavnike.
U poslijeratnoj BiH, Hrvati su kao narod bili onemogućeni ''birati'' između različitih političkih opcija iz jednog prostog razloga: najmanja podjela unutar hrvatskog korpusa značila bi potpunu marginalizaciju političkih stranaka sa hrvatskim predznakom u BiH.
Imali smo čak i situacija kada bi velika većina hrvatskog biračkog tijela podržala jednu stranku, ali su ''bošnjačke'' snage našle način da zaobiđu volju Hrvata koji izlaze na izbore (Alijansa, Platforma)
Iz ovih razloga Hrvati u BiH bili su ''prinuđeni'' da u što većoj mjeri se politički ujedine odnosno ''jednostavno rečeno'' glasati za HDZ.
Međutim, kada pogledamo lokalne izbore, a prvenstveno općine u kojim živi preko 80% Hrvata, situacija je nešto drugačija. Tamo gdje Hrvati osjećaju da im nije ugrožena nacionalna pozicija, stranke sa hrvatskim predznakom, a koje nisu HDZ BiH, postižu mnogo bolje rezultate.
Kod Bošnjaka i Srba u BiH javljaju se česte promijene u opredjeljenju za određene političke stranke upravo zato što nacionalni interesi nisu ničim ugroženi.
Preneseno na razinu BiH, znači da ukoliko bi Hrvati istinski mogli birati svoje političke predstavnike, javlja se realna mogućnost da će HDZ izgubiti primat u hrvatskom narodu i da se može dogoditi ono što stidljivo u sarajevskim medijima najavljuje Ilija Cvitanović, predsjednik HDZ-a 1990. tj. da će pobijediti HDZ onda kada Hrvati budu imali mogućnost ravnopravnog političkog zastupanja kao i druga dva naroda koji čine BiH.
Hoće li promjene izbornog zakona koje predlaže HNS ustvari oslabiti poziciju HDZ-a BiH ostaje vidjeti, ali će u svakom slučaju konačno omogućiti Hrvatima političku heterogenost koju do sada nisu imali.
artinfo.ba
