Previše interneta je. 

Previše portala, blogova, recenzenata i vloggera. Previše je neukih feministkinja, previše okorjelih balkanaca u masnim potkošuljama, previše političkih analitičara i nail artista.

I make up artista.
I preprodavača polovnih automobila i fast food restorana i loših - ali dobrih (if you know what I mean) pjevačica i još gorih pjesama.

I loših pisaca - i njih je isto previše.

Previše je radnih subota, a i nedjelja nažalost.

Previše je i Letećeg orkestra na svakoj radio postaji i previše je motivacijskih poruka. I new age filozofa, jer, stručnjaci smo za staru istočnu književnost; za antiku , ruski psihološki realizam, a bogami i Ivu Andrića. A može i Mali Princ. Onaj koji bi svoju ružu voljeo čak i kad uvene. Uložio je on vrijeme u nju i nije njemu to ruža k'o svaka druga. Može i Mali Princ, jer, bitno je ono očima nevidljivo. Pa , je l'?

Općenito, svega je previše. Samo mora – premalo.

Previše je svih nas istih; lažno autentičnih, s istom nude olovkom na usnama i istim ekstenzijama trepavica (može ruski u pola cijene, why not?) i sa istim, umjereno treš, geliranim noktima.

I sa istim slikama, pozama i opisima; na istim lokacijama u istim kombinacijama s istim željama za lijep vikend i kako je jedino bitno voljeti vlastiti bitak, jer tu je korijen svake ljubavi , je l' ono tako ide?

I kako si organiziramo izlete birajući fotogenične kadrove na Google Earth-u, i kako si u kovčeg za vikend izlet spremimo sedam kombinacija za mjesec dana kvalitetnog insta sadržaja i kako se svaka uspomena pretvori u show za javnost.

Bože , samo da ne postanem ona koja u januaru kači 'take me back' fotke s plaže.

A tek smo otvorili temu virtualne stvarnosti, jedine koja u potpunosti jeste pod našom kontrolom.

I što smo mi danas, što nam treba sem kruha i igara?

Što je s povratkom IRL (in real life)?

I zašto ja ne biram pisati o pozitivnim utjecajima ere virtualizma na pojedinca?

Zato što se ložite na hejt.

Zato što čitate klikbejtove i nećete-vjerovati-kad-vidite esejčiće.

Koga bi, realno, zanimalo pročitati lijepu priču o djevojci iz Danske koju sam upoznala na Instagramu?

Tu smo dakle ..

Hranimo se hejtom, klikamo hejt, komentiramo ga, prepričavamo i uveličavamo. Jer smo era maloumnika gladnih lajkova, šerova, social interakcija općenito.

A rugamo se i pjesmama Jale i Bube. 'Ko su, bre, ti likovi? Ni'ko ih ne razume šta nabrajaju.

Mhm.

I ne gledamo Big Brothera, ni Savršenog muškarca, ni Zadrugu ni Farmu. I ne rugamo se Karleuši. To mi zbog njenih djevojčica komentiramo. Nije lijepo da to djeca moraju proživljavati. Ona nek' radi šta hoće. Ma ja. Nije to da popunjavamo vlastiti prazan prostor u glavi insceniranim skandalom, ne.

Ne, ne.

Nismo mi ovčice.

Gledamo i Dnevnik i sve velike intervjue svih relevantnijih aktualnih lidera. Informirani smo.

I šta je moj problem što se tamo neki političari, u tamo nekoj susjednoj državi bore za legalizaciju pobačaja. Nije da je to čedomorstvo. Nije da majka ubija vlastito dijete. To njeno tijelo i ona nek' radi s njega šta hoće.

Pa je l'?

A dijelimo sliku devastirane dječje bolnice u Beogradu.

I lajkamo sliku mace i cuke kako se grle.

I šminkamo se za selfi petkom. I smišljamo outfit za #ootd srijedom. I smišljamo kafić za friday afternoon.

I gledamo Farmu.

I kupujemo polovan ajfon.

I brojimo lajkove i uhodi li me i dalje bivša od bivšeg.

I stojimo.

I ne živimo.

Jer nam je dovoljno. I to je suština svih naših problema.

Da..

Kako ono Štulić kaže 'ništa mi više nije važno, našao sam dobar bend'. Moš si mislit. Uvijek ću brinuti tuđe brige i brige općenito.

I previše interneta je.

I hejtam, ali samo zato što veliki citati ostaju na instastoriju da istrunu u nepovrat. Jer se kupamo u neznanju i jer je '10 načina da izgubite ta zadnja dva blagdanska kilograma' moje (mislim Vaše) štivo dana.

Fascinantno je kako se isprepletu realnost i virtualni svijet u među ovisničkom odnosu. Tu nastajemo mi.

No, što kad se vratimo IRL?

Hejt kao zadnja opcija? Ili Kafka za promjenu?

Ja sam sve što se ti online pretvaraš da jesi. Nice to meet you.

Nisam, zezam se. Ja sam mnogo više od toga.

artinfo.ba/Jurija B