Koračali su ljudi.Koračali su životi,sudbine i iluzije.Koračale su sjene.Vidio sam u njima snove,strahove i čežnje.Vidio sam umore,bolesti i tuge.I htio sam im prići,dotaknuti ih i odagnati jade što im se ogledaju u očima.Htio sam ali se nisam usuđivao,bio sam previše bojažljiv....Uvijek sam sjedio na istoj,staroj zelenoj klupi što gleda u virove rijeke.Odatle sam nesmetano mogao gledati ljude i rijeku.Rijeku i ljude...Uspoređivao sam njihovo kretanje.Neki su se kretali lijeno kao voda koja se polako valja na svom širem dijelu,neki su kao bujica projurili pjeneći se i prskajući na sve strane...Taj dan netko je sjedio na mom mjestu.
Starica od nekih 70-ak godina umotana u prastaru bundu.Pogled na njeno lice odavao je,da je nekad bila prava dama.Sad su je krasile bore i gle...Vidio sam suze!!!Pustala ih je da nesmetano teku.Plakala je tiho,bez jecaja.Htio sam je zaobići i pronaći drugo mjesto a onda me moj unutarnji stražar zaustavio.Prijekornim pogledom me upozoravao:"Sad imaš priliku utješiti nekoga,sad pokaži od čega si!"Spustio sam se tiho kraj nje i pružio maramicu.Prihvatila je.Dugo me gledala i onda bez uvoda ispričala svoju priču...Ostala je bez muža,djece nema.Samoća je ubija,a u dom ne želi.Htjela je živjeti sa svojim uspomenama u svom gnijezdu gdje je nekad bila sretna.Ali tišina zidova rušila je dio po dio nje...Čudo je kako vam se potpuni stranci otvore a prijatelji vam često prešute.Na neki način i ja sam bio osamljen.Možda se nisam uklapao u ovo moderno mačo društvo,jer sam bio vječiti romantičar i emotivac.A ljudi to ne cijene.Od tog dana,ja i stara dama smo se često sretali.Sve češće sam joj u očima vidio zahvalnost i osmijeh.
A jednog dana došla je promijenjena,sjetna i sretna u isti mah.Rekla mi je:"Moja majka mi je uvijek govorila-Kćeri ne boj se činiti dobro!Dobro te neće iznevjeriti.Vratit će ti se! I Bog mi je svjedok da sam pokušavala.I vratio mi je.U tebi,u tvom društvu.S tobom mi je vratio dio mladosti i tebi će se dobro vratiti:::" Sutra nije došla.Ni prekosutra.Sljedeći dan sam na njenoj kući vidio osmrtnicu.A nakon toga dobio sam i poziv na sud!Njena kuća prodata je na dražbi,a sav novac je,po njenoj želji,uplaćen za moje školovanje...Pa mi recite da dobro nije bumerang!Samo ga trebate ogoliti i pustiti da ga i drugi vide.Ne dajte da istrune u talogu bezdušja!!!
BM/Artinfo.ba
