Zahtjev koji je nadležnim općinskim strukturama vlasti Travnika podnio Tomislav Rajić, a odnosi se na povrat imovine samostana Svetog Franje Asiškog u Gučoj Gori u općini Travnika, izazvao je veliko zanimanje javnosti u Travniku i u drugim općinama Lašvanske doline.
Rajić, koji je bio dugogodišnji općinski vijećnik, s najdužim vijećničkim stažom u ovoj općini, istaknuti politički djelatnik, dipl. pravnik, isti zahtjev, 15. svibnja 2016., tada u svojstvu općinskog vijećnika, podnio je prošlom sazivu Općinskog vijeća i drugim općinskim strukturama vlasti. No, taj zahtjev ni nakon godinu dana nije došao na dnevni red sjednice Općinskog vijeća. U nekoj ladici nadležnih već je i prašinom prekriven, a ovaj put Rajić je zahtjev podnio u svojstvu samostanskog opunomoćenika što ima, ili bi trebalo imati, i veću težinu od podnesenog istog zahtjeva prije godinu dana u svojstvu općinskog vijećnika, piše Vitez.info.
U razgovoru s Rajićem saznali smo da je riječ o oduzetoj imovini Franjevačkog samostana u Gučoj Gori odlukom Agrarne komisije za Okrug Travnik od 29. travnja 1946. godine.
„Tada su, kao uostalom i crkvenu imovinu u cijeloj bivšoj komunističkoj državi, samostanu u Gučoj Gori, samo jednom odlukom koja sadrži tek dvije rečenice, bez ikakvog obrazloženja, oduzeta 577.520 metara četvornih poljoprivrednog zemljišta, te šuma i pašnjaka, bez prava na žalbu“.
Rajić ističe kako se više od 25 godina, a pogotovo prvih godina nakon završetka proteklog rata u BiH govori o povratu oduzete imovine nakon završetka Drugog svjetskog rata, no koraci ka tomu, bar kada je u pitanju oduzeta imovina katoličkoj Crkvi, nisu realizirani ili je realizirano tek djelomično.
„Poznato je, kaže Rajić, u svim bivšim komunističkim državama, uključujući i države nastale raspadom bivše SFRJ, je završen proces povrata, ili restitucije tako oduzete imovine, uključujući zgrade, poslovne objekte, zemljište…, ali ne i u Bosni i Hercegovini. A jasno je, ovaj dugo najavljivani zakon mora se što prije donijeti. Međutim, da bi takav zakon imao svrhu, konkretan učinak, nužno je spriječiti promjene namjene tog zemljišta i njegovo otuđenje i tako spasiti što se još uvijek spasiti može. A to je najlakše učiniti privremenim povratom oduzete imovine ranijim, odnosno izvornim vlasnicima, u našem slučaju samostanu „Svetog Franje Asiškog u Gučoj Gori“, kaže Rajić.
Dodaje kako bi se za to trebala zadužiti Imovinsko-pravna služba općine Travnik koja bi izvršila identifikaciju navedenog zemljišta, koje bi se odmah, privremeno, vratilo u posjed Samostanu a koju sada koristi Poljoprivredno dobro „Vlašić“ Travnik. Rijeć je o posjedu „Bazimica“ u dolini rijeke Bila kod naselja Han Bila u općini Travnik. Rajić dodatno pojašnjava zašto se traži povrat samo posjeda zvanog „Bezimica“.
Naime, navodi Rajić, kako već odavno to Poljoprivredno dobro više ne gazduje zemljištem kojemu je bio posjednik- „Viteško polje“ i „Šljivčica“ u općini Vitez, „Vitovlje“ u općini Travnik i „Neubarje“ i „Rostovo – Medenik“ u općini Novi Travnik. Rajić dodatno pojašnjava kako PD „Vlašić“ s tek 3 – 4 radnika ima u posjedu desetine hektara plodnog zemljišta („Bezimica“ op.a.) koje ne obrađuju već iznajmljuje drugim, uglavnom privatnim korisnicima. Uz to, dodaje Rajić radi se o uposlenicima starije dobi, pred mirovinom, pa bi njihov status, bez ikakvih posljedica, bio vrlo lako rješiv i ne bi izazvao nikakve socijalne probleme u slučaju vračanja „Bezimice“ u posjed Franjevačkom samostanu u Gučoj Gori
„Bi li to bio presedan“, pitamo Rajića, „imajući u vidu da u BiH još uvijek nema zakona o restituciji?“.
„Ne, nikako, jer općina Travnik ima iskustvo u povratu tako oduzete imovine njihovim izvornim vlasnicima, konkretno Islamskoj vjerskoj zajednici, te potomcima, recimo poznate travničke obitelji Teskeredžić. Naime, IVZ vraćene su sve nekretnine, od toga neke u strogom centru grada – zemljište, stanovi, poslovni prostori…- koje sada, potpuno opravdano, koriste za svoje potrebe, iznajmljuju… čime ostvaruju i određene prihode. Smatram da bi bila hvale vrijedna gesta, pozitivna reakcija općinskih struktura vlasti Travnika na podneseni zahtjev, koja bi potvrdila da naša Općina ima isti tretman prema svima, bez obzira o kojoj se konfesiji ili nacionalnosti radi. Jer, ako smo na „papiru“ i deklarativno jednaki, očekujemo da će se to i u praksi potvrditi“.
U praksi nije tako, bar nije bilo do sada kada je Travnik u pitanju, već odavno je jasno i javnosti dobro poznato. Zna se, naime, kakvu kalvariju prolazi Katolički školski centar „Petar Barbarić“ kada je u pitanju povrat preostale trećine zgrade Nadbiskupske gimnazije i pripadajućeg joj zemljišta. Ni u primislima nema govora o povratu nekretnina časnih sestara u središtu Travnika, zemljište HKD Napredak na čijem je oduzetom posjedu prije nekoliko godina, bez odluka Općinskog vijeća, umjesto da se vrati stvarnom vlasniku, postavljeno, neki kažu kao namjerna provokacija, spomen-poprsje zločinca Josipa Broza. I, na žalost, takvi negativni primjeri bi se mogli nabrajati, nabrajati…!
artinfo.ba | preuzeto s portala dnevnik.ba
