Na obroncima planine Zahor, na tromeđi općina Busovače, Kiseljaka i Fojnice, iznad mjesta Milodraž, nalaze se tragovi starog grada Kaštela, koji se u dokumentima spominje već u XV. stoljeću, a nalazi se na nadmorskoj visini od 1158 m. Ova tvrđava, pored Kozograda, nalazi se na najvećoj nadmorskoj visini od svih starih gradova u Bosni.
Prema predanju, u pećinama su se skrivali fratri na čelu s fra Anđeom Zvizdovićem, odakle je on sišao u Milodraževo polje da primi, kao predstavnik bosanskih franjevaca, 1463. godine, od Sultana Muhameda II. povelju zvanu Ahdnama.
Većina ljudi misli da Kaštela pripadaju općini Fojnica, uključujući i fra Nikicu Vujicu bivšeg gvardijana fojničkog samostana koji je još za vrijeme svog mandata pokrenuo inicijativu za proglašenjem ovog lokaliteta nacionalnim spomenikom.
Međutim, na samom početku procesa, otkrio je da isti u biti katastarski pripada općini Kiseljak! Vodstvo Općine je ovu inicijativu prihvatilo te je proces nastavljen a članovi Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika i kulturne baštine BiH protekloga su tjedna posjetili Kiseljak te na sastanku s načelnikom i njegovim suradnicima prezentirali svojevrsnu studiju očuvanja i zaštite Kaštela.
Naime, riječ je o jednom od najstarijih građevina koje dokazuju franjevačku prisutnost u Bosni i Hercegovini.
Ono što se danas može vidjeti, stari grad Kaštel predstavljaju, u stvari, tri veće pećine, koje se nalaze duboko u stjenovitom dijelu planine Zahor. Pećine, odnosno njihovi otvori su većeg obima, tako da je moguće da u jedan otvor stane od 40 do 50 ljudi. Dva ulaza u dvije pećine nalaze se jedan pored drugog, a iznad njih, na nepristupačnom terenu, nalazi se treća pećina, do koje se mogu popeti samo oni vještiji i najhrabriji posjetitelji, uglavnom planinari, koji, često puta, za penjanje do pećine koriste užad.
Pošto je na prvoj pećini, prema kanjonu rijeke Kozice, ulaz u pećinu bio dosta velik, taj ulaz je kasnije zazidan i u zidu su ostavljena samo vrata i manji prozor iznad njih.
Pristup Kaštelima je dosta težak, a od kanjona rijeke Kozice nije nikako moguć, pošto je stijena vrlo strma i dosta visoka.
Oko Kaštela postoje mnoge priče i legende. Stanovnici iz okolnih sela pričaju da se u kamenu nalazila velika željezna alka za koju su, navodno, vezani brodovi, da je more bilo čitavom kotlinom rijeke Kozice i dalje u dolinama rijeke Bosne i Lašve. Ukoliko je zaista postojala željezna alka, a izgleda da jeste, onda je ona, sa sigurnošću se može tvrditi, služila za penjanje do pećine, a ne za vezanje brodova.
Na zazidanoj strani ulaza u prvu pećinu na Kaštelima nalaze se tragovi od ostataka tri drvene grede. Pošto je otvor pećine dosta visok, vjerojatno je pećina gredama bila podijeljena na kat ili je gornji dio pećine služio kao palača za spavanje.
Zid pećine je od kamena krečnjaka. Vezivan je čvrstim krečnim malterom, pa se sa dosta sigurnosti može tvrditi da je potiče, vjerojatno, negdje između XII. i XV. stoljeća.
Sjednica spomenutog Povjerenstva zakazana je za sljedeći mjesec,a kada Kašteli postanu i službeno nacionalni spomenik, moći se pristupiti njihovoj restauraciji odnosno konzervaciji, zatim uređenju pristupnih staza, ispitivanju starosti drvenih greda itd....
Sve ovo dovest će do povijesne valorizacije mjesta ali i ponuditi ga i iskoristiti u gospodarskom odnosno turističkom smislu.
im|artinfo.ba
