Mali dijabetičari posjetiteljima mjerili razinu šećera u krvi
Konferencijska dvorana hotela Bank u Kiseljaku bila je pretijesna za brojne zainteresirane koji su željeli poslušati edukutivno predavanje o šećernoj bolesti, koje je u povodu Svjetskog dana ove bolesti modernog čovjeka organizirala Zajednica žena HDZ BiH „Kraljica Katarina Kosača“, Općinski odbor Kiseljak. Stručni dio predavanja odradila je dr. Slavica Dilber, pedijatrica i liječnica obiteljske medicine u Domu zdravlja Kiseljak.
Ona je okupljenima približila uzroke, način razvoja, simptome, tipove, liječenje i načine prevencije bolesti koji se najviše ogledaju u kontroliranju tjelesne težine i kretanju. Detaljno je opisala procese koji se događaju u organizmu oboljelog, naglasivši kako je posebno težak tip 1 dijabetesa u kojemu su oboljeli inzulinski ovisnici.
U kategoriji oboljelih od dijabetesa tipa 1 djeca su posebno osjetljiva . „Toj djeci je potrebna posebna pažnja i medicinski nadzor jer bolest se mora kontrolirati na način da ne smije ometati njihov rast i razvoj“, istaknula je dr. Slavica Dilber.
A da su životi malih dijabetičara i njihovih obitelji puni izazova, potvrdile su tri majke oboljele djece Jelena Oroz, Ivana Vujica i Ivana Kvasina, majke Petre, Lucijane i Filipa. Nakon uvoda u izazove koje koje prolazi njezina kćer Petra, Jelena Oroz prepustila je Anji Pecirep i Lauri Milanović, učenicama u školi u kojoj predaje, da prigodnom prezentacijom okupljenima dočaraju svaki dio dana ali i noći u životu dijabetičara, od buđenja svaka tri sata noću radi mjerenja šećera u krvi, brojanja kalorija, pomnih priprema svakog obroka do posebne brige roditelja za svaku dodatnu aktivnost koju im djeca imaju u školi i izvan nje. Uslijedilo je emotivno iskustvo Lucijanine mame Ivane Vujica koja je opisala trenutak od uspostave dijagnoze do suočavanja s činjenicom da je život s dijabetesom stalna borba, te da svako životno razdoblje, poput puberteta nosi dodatne izazove.
„Kad se jednom suočite s dijagnozom, a mi smo s njome suočili u vremenu korone te je sve bilo još puno teže, slijedi borba i to svakodnevna, slijede neprospavane noći, ali sve se to može“, iskustvo je Ivane Vujica .
Ivana Kvasina, Filipova majka osrnula se na važnost nabavke kontinuiranih mjeraća šećera i svih drugih tehnoloških dostignuća koji pomažu oboljelim jer ih oslobađaju slalnih bockanja koja imaju i po 15 puta dnevno.
„Za djecu su ta bockanja posebno bolna i znaju vas pitati, pa zar moram opet?. Kako bi im omogućili život bez boli mi roditelji oboljele djece, godišnje samo za senzore za mjerenje šećera u krvi moramo sami izdvojiti 1560 eura, naravno oni koji to mogu. Koristim ovu priliku pozvati državne institucije da pokrenu procedure kako bi sva oboljela djeca mogla imati na raspolaganju bespatno sva pomagala koja im pomažu živjeti sa što manje boli kao što ih imaju oboljeli u susjednoj Hrvatskoj“, kazala je Ivana Kvasina, majka malog dijabetičara Filipa.
Edukativni i iznimno posjećeno predavanja te temu šećerne bolesti u Kiseljaku završilo je mjerenjem razine šećera u krvi. Posjetiteljima su je izmjerili mali dijabetičari koji taj postupak kroz kojeg su sami prošli bezbroj puta, rade stručno poput pravih malih medicinara.
artinfo.ba
