Zatečen razvojem

larsen kiseljak panorama

Srednjobosanski gradić ostao mu je u srcu, tri desetljeća poslije zatečen je njegovim razvojem i životnošću

      Tim Bodne Larsen, Danac koji je s 23 godine kao pripadnik danskog kontigenta mirovnih snaga UN-a došao u misiju u ratom zahvaćenu BiH, tri desetljeća poslije odlučio se vratiti  u mjesto koje mu je za boravka u BiH najviše priraslo srcu, Kiseljak.  Larsen je u Kiseljaku boravio od proljeća 1993. godine do jeseni 1994. Bio je jedan od 180 pripadnika danskog kontigenta, od  nekoliko stotina  pripadnika UN-a,  koji su bili stacionirani u Hotelu „Dalmacija“ u Kiseljaku.

Preseljenje zapovjedništva UN-a i drugih međunarodnih institucija, iz Sarajeva u Kiseljak bilo iz sigurnosnih i pragmatičnih razloga. U Kiseljaku su pripadnici snaga UNPROFOR-a bez straha obavljali svoju glavnu misiju, dostavu hrane, lijekova, pomoć unesrećenim koja je podrazumijevala i dovoz bolesnih iz cijele BiH u Kiseljak iz kojeg bi ih helikopterima UN-a evakuirali na liječenje u Hrvatsku.  Također misija im je bila i koordinacija između zaraćenih strana sa ciljem uspostave mira.  O detaljima Misije i različitima događanjima,  kao pripadnik kontigenta zaduženog za sigurnost zapovjedništva UN-a u Kiseljaku, Larsen  nije mogao puno govoriti. Sjeća se tek da su svakodnevno brifirani o važnim događajima i aktivnostima  iz proteklog te planovima aktivnosti za taj dan. Zanimljivo, u tim izvješćima nije bilo nekih važnih informacija, poput ubojstva gvardijana i vikara Franjevačkog samostana u Fojnici fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića u studenom 1993. godine.

danac-larsen.jpg

 

 Tim Bonde Larsen se za vrijeme prošlotjednog  posjeta Kiseljaku i okolici,  susreo s ljudima koje je poznavao 1993.  i sa njima sklopio prijateljstva koja traju do danas. Sa njegovim domaćinom, Vinkom Lučićem, u ratu časnikom za vezu Glavnog stožera HVO-a sa UN-om obišao je nekoliko  destinacija, koje sumu bile ključne u ratu.  Među ostalim i putni pravac Tarčin – Kreševo – Kiseljak, najvažniju „žila kucavica“ u dopremanju hrane i lijekova, Sarajevu, Zenici, Tuzli i drugim mjestima središnje i sjeverne Bosne. „Bio sam jako mlad, zbunjen i nedovoljno informiran, kao i većina mojih kolega u misiji. Ono što me fasciniralo u BiH je ljepota zemlje, pitao sam se zašto ljudi ratuju u ovako lijepoj zemlji“, prvi su Larsenovi dojmovi koje je stekao u BiH. Kao i mnogi drugi, uskoro je bio zatečen okrutnošću rata koji je bjesnio BiH i u kojem nitko nije bio pošteđen. Pa ni oni najranjiviji, djeca s teškim mentalnim oboljenjima kao ni osobe narušena mentalnog zdravlja.

I jedni i drugi bili su smješteni u Zavodima za zbrinjavanje, Drin i Bakovići, u općini Fojnica koje je također posjetio sa svojim domaćinom i iz kojih nosi najbolnija sjećanja na rat u BiH.  Scene koje je kao pripadnik UNPROFOR-a zatekao, posebno u Zavodu Drin nikad nije niti može zaboraviti. „To su najpotresnije scene koje sam vidio u svome životu, bolesna, ostavljena djeca koja su potpuno izgubljena, prljava, gladna. To jednostavno ne možete zaboravit. U istoj poziciji su bili i korisnici Zavoda Bakovići, s jednim od njih, Nesadom Skopljakom iz Zenice,  kojeg je bolest prikovala za invalidska kolica sam se sprijateljio u ratu, ostao u kontaktu sve ove godine i s posebnom se radošću sam se susreo s njim“, kazao nam je Tim Bonde Laresen za nedavnog boravka u Kiseljaku i Lepeničkoj dolini. Osim starih prijateljstava koja traju sve ove godine, Larsen je sklopio i neka nova i to ne samo s ljudima. Kao ljubitelj životinja posjetio je Udruženje za  njihovu zaštitu „Šapa Kiseljak“ te u razgovoru s volonterima  udruženja saslušao njihove probleme oko zbrinjavanja i prehrane, napuštenih pasa i pasa lutalica. U okviru svojih mogućnosti, pomogao je udrugu, financijski i isporukom značajne količine hrane za pse.

 

larsen-zavod.jpg

 

Tim Bonde Larsen u Kiseljak je 30 godina nakon odlaska iz misije u ovom mjestu, došao po vlastitoj želji. Jednostavno ga je kaže srce vuklo. „Meni su Kiseljak i cijeli ovaj kraj u srcu i jako sam želio  doći. Posjetio sam i Hotel Dalmaciju u kojem smo bili smješteni. Žalostan sam što je u ovakvom stanju. S druge strane ugodno sam zatečen  promjenama koje su se dogodile, posebno u Kiseljaku. Puno je novih zgrada, objekata, mjesto je živo i zaista je prekrasno. Sretan sam jer sam ponovno ovdje, a još sretniji jer su okolnosti potpuno druge“, kazao nam je Danac Tim Bonde Larsen za nedavnog boravka u Kiseljaku. Uz oživljavanje uspomena, kako lijepih tako i onih tužnih i potresnih prisjetio se i kolege iz Misije, pripadnika belgijskog kontigenta koji je smrtno stradao na putu između Kiseljaka i Visokog.

Obišao je mjesto na kojem je izgubio život. Obzirom na kompleksnost sukoba, misija u Kiseljaku je imala minimalne gubitke i nezgode drugih oblika. Tim Bonde Larsen po svemu sudeći vratiti će se u Kiseljak i BiH o kojoj kaže 30 godina poslije rata želi ispričat pozitivnu priču o lijepoj zemlji ali i dobrim ljudima. Želi pokazati Kiseljak i BiH i svojoj obitelji.  Nada se da je došlo vrijeme da mirovne misije zamijene misije predstavljanja BiH u nekom novom svjetlu. Ovog puta Tim Bonde Lares želi biti predstavnik upravo takve misije, misije širenja pozitivnih priča o BiH s kojom je odlučio krenuti iz Kiseljaka.

AP/artinfo.ba

ART BLOG NAŠA DIJASPORA NATJEČAJI MARKETING POŠALJITE VIJEST
Zatečen razvojem

larsen kiseljak panorama

Srednjobosanski gradić ostao mu je u srcu, tri desetljeća poslije zatečen je njegovim razvojem i životnošću

      Tim Bodne Larsen, Danac koji je s 23 godine kao pripadnik danskog kontigenta mirovnih snaga UN-a došao u misiju u ratom zahvaćenu BiH, tri desetljeća poslije odlučio se vratiti  u mjesto koje mu je za boravka u BiH najviše priraslo srcu, Kiseljak.  Larsen je u Kiseljaku boravio od proljeća 1993. godine do jeseni 1994. Bio je jedan od 180 pripadnika danskog kontigenta, od  nekoliko stotina  pripadnika UN-a,  koji su bili stacionirani u Hotelu „Dalmacija“ u Kiseljaku.

Preseljenje zapovjedništva UN-a i drugih međunarodnih institucija, iz Sarajeva u Kiseljak bilo iz sigurnosnih i pragmatičnih razloga. U Kiseljaku su pripadnici snaga UNPROFOR-a bez straha obavljali svoju glavnu misiju, dostavu hrane, lijekova, pomoć unesrećenim koja je podrazumijevala i dovoz bolesnih iz cijele BiH u Kiseljak iz kojeg bi ih helikopterima UN-a evakuirali na liječenje u Hrvatsku.  Također misija im je bila i koordinacija između zaraćenih strana sa ciljem uspostave mira.  O detaljima Misije i različitima događanjima,  kao pripadnik kontigenta zaduženog za sigurnost zapovjedništva UN-a u Kiseljaku, Larsen  nije mogao puno govoriti. Sjeća se tek da su svakodnevno brifirani o važnim događajima i aktivnostima  iz proteklog te planovima aktivnosti za taj dan. Zanimljivo, u tim izvješćima nije bilo nekih važnih informacija, poput ubojstva gvardijana i vikara Franjevačkog samostana u Fojnici fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića u studenom 1993. godine.

danac-larsen.jpg

 

 Tim Bonde Larsen se za vrijeme prošlotjednog  posjeta Kiseljaku i okolici,  susreo s ljudima koje je poznavao 1993.  i sa njima sklopio prijateljstva koja traju do danas. Sa njegovim domaćinom, Vinkom Lučićem, u ratu časnikom za vezu Glavnog stožera HVO-a sa UN-om obišao je nekoliko  destinacija, koje sumu bile ključne u ratu.  Među ostalim i putni pravac Tarčin – Kreševo – Kiseljak, najvažniju „žila kucavica“ u dopremanju hrane i lijekova, Sarajevu, Zenici, Tuzli i drugim mjestima središnje i sjeverne Bosne. „Bio sam jako mlad, zbunjen i nedovoljno informiran, kao i većina mojih kolega u misiji. Ono što me fasciniralo u BiH je ljepota zemlje, pitao sam se zašto ljudi ratuju u ovako lijepoj zemlji“, prvi su Larsenovi dojmovi koje je stekao u BiH. Kao i mnogi drugi, uskoro je bio zatečen okrutnošću rata koji je bjesnio BiH i u kojem nitko nije bio pošteđen. Pa ni oni najranjiviji, djeca s teškim mentalnim oboljenjima kao ni osobe narušena mentalnog zdravlja.

I jedni i drugi bili su smješteni u Zavodima za zbrinjavanje, Drin i Bakovići, u općini Fojnica koje je također posjetio sa svojim domaćinom i iz kojih nosi najbolnija sjećanja na rat u BiH.  Scene koje je kao pripadnik UNPROFOR-a zatekao, posebno u Zavodu Drin nikad nije niti može zaboraviti. „To su najpotresnije scene koje sam vidio u svome životu, bolesna, ostavljena djeca koja su potpuno izgubljena, prljava, gladna. To jednostavno ne možete zaboravit. U istoj poziciji su bili i korisnici Zavoda Bakovići, s jednim od njih, Nesadom Skopljakom iz Zenice,  kojeg je bolest prikovala za invalidska kolica sam se sprijateljio u ratu, ostao u kontaktu sve ove godine i s posebnom se radošću sam se susreo s njim“, kazao nam je Tim Bonde Laresen za nedavnog boravka u Kiseljaku i Lepeničkoj dolini. Osim starih prijateljstava koja traju sve ove godine, Larsen je sklopio i neka nova i to ne samo s ljudima. Kao ljubitelj životinja posjetio je Udruženje za  njihovu zaštitu „Šapa Kiseljak“ te u razgovoru s volonterima  udruženja saslušao njihove probleme oko zbrinjavanja i prehrane, napuštenih pasa i pasa lutalica. U okviru svojih mogućnosti, pomogao je udrugu, financijski i isporukom značajne količine hrane za pse.

 

larsen-zavod.jpg

 

Tim Bonde Larsen u Kiseljak je 30 godina nakon odlaska iz misije u ovom mjestu, došao po vlastitoj želji. Jednostavno ga je kaže srce vuklo. „Meni su Kiseljak i cijeli ovaj kraj u srcu i jako sam želio  doći. Posjetio sam i Hotel Dalmaciju u kojem smo bili smješteni. Žalostan sam što je u ovakvom stanju. S druge strane ugodno sam zatečen  promjenama koje su se dogodile, posebno u Kiseljaku. Puno je novih zgrada, objekata, mjesto je živo i zaista je prekrasno. Sretan sam jer sam ponovno ovdje, a još sretniji jer su okolnosti potpuno druge“, kazao nam je Danac Tim Bonde Larsen za nedavnog boravka u Kiseljaku. Uz oživljavanje uspomena, kako lijepih tako i onih tužnih i potresnih prisjetio se i kolege iz Misije, pripadnika belgijskog kontigenta koji je smrtno stradao na putu između Kiseljaka i Visokog.

Obišao je mjesto na kojem je izgubio život. Obzirom na kompleksnost sukoba, misija u Kiseljaku je imala minimalne gubitke i nezgode drugih oblika. Tim Bonde Larsen po svemu sudeći vratiti će se u Kiseljak i BiH o kojoj kaže 30 godina poslije rata želi ispričat pozitivnu priču o lijepoj zemlji ali i dobrim ljudima. Želi pokazati Kiseljak i BiH i svojoj obitelji.  Nada se da je došlo vrijeme da mirovne misije zamijene misije predstavljanja BiH u nekom novom svjetlu. Ovog puta Tim Bonde Lares želi biti predstavnik upravo takve misije, misije širenja pozitivnih priča o BiH s kojom je odlučio krenuti iz Kiseljaka.

AP/artinfo.ba

artinfo2019-footer-logo.png

REDAKCIJA PORTALA

E-mail

artinfo.portal@gmail.com

Marketing

marketing@artinfo.ba

POSTANITE DIO TIMA

Copyright 2007-2022 ART  Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

designer17