Uz liječenje postaju korisnici članovi zajednice koji rado pomažu drugima

   Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, zdravlje se opisuje kao  “psihičko, fizičko i socijalno blagostanje, a ne samo puka odsutnost bolesti ili slabosti.”  Iz definicije je  jasno da su prevencija, briga o zdravlju i liječenje kompleksni,  te da uključuju i brigu o mentalnom zdravlju. Liječenje osoba čije je mentalno zdravlje narušeno u BiH godinama se vezalo isključivo uz ustanove. Jedna od njih je i Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidnih osoba Bakovići u općini Fojnica, ustanove koja ove godine obilježava pola stoljeća postojanja i rada. Zaposleni u ovoj ustanovi, njih preko 150,  koji brinu o 334 korisnika naglašavaju kako je pojam mentalno invalidnih osoba  ono što vrijeđa njihove korisnike, jer narušeno mentalno zdravlje  u jednom trenutku života ne znači trajan  invaliditet .  Iskoracima koje su napravili u metodama brige o svojim korisnicima posljednjih godina, u Zavodu Bakovići dokazuju da je uz liječenje moguća njihova  uspješna integracija u društvo, te da mogu ponovno biti korisni članovi društva koji nerijetko pomažu drugima.

Foto:Gojevići, stanovanje u zajednici

Stanovanje u zajednici

Put iz Zavoda do integracije u društvo vodi preko projekta „Stanovanja u zajednici „ uz povremenu, svakodnevnu  ili stalnu podršku zaposlenih u Zavodu, ovisno u stupnju oporavka i napretku korisnika. Prema podacima koje smo dobili od Marlene  Bešlić, voditeljice Odjela stanovanja u zajednici kojeg je Zavod pokrenuo prije 15-ak godina,  53 korisnika ustanove trenutačno je smješteno na više lokacija u Fojnici i Kiseljaku.

„Različita je razina podrške koju im Zavod pruža, od stalne do povremene, ali je učinak po naše korisnike izvanredan i to je metoda brige kojem  težimo kako bi na puno bolji i kvalitetniji način, u skladu s europskim standardima,  pomogli našim korisnicima na putu integracije u društvo“, kaže nam Marlena Bešlić.  Prvo stambeno naselje za stanovanje u zajednici Zavod je dobio 2009. godine, kada je na zemljištu koje je osigurala ova ustanova uz podršku CRS-a u Gojevićima u Fojnici  izgrađeno naselje s 12 stambenih jedinica. Namjena mu je u početku bila isključivo zbrinjavanje prognanih i raseljenih te starijih osoba, a nakon pet godina vlasnik stambenih jedinica postao je Zavod Bakovići. U naselju danas živi 11 korisnika Zavoda i 8 raseljenih uglavnom osoba starije životne dobi koji žive u pet kućica. Dobro se slažu, ali i pomažu jedni drugima.

Foto: Luca Bošnjak

Iskustva korisnika

 „Lijepo nam je ovdje, imamo svoj mir, svoju rutinu, uređujemo svoj životni prostor, sadimo cvijeće,  imamo i vrt, mnogi od nas rade u Zavodu,  imamo brojne druge obaveze, kao i svi ostali“, kaže nam Ilena Križanac iz Fojnice koja je u Zavod u Bakoviće došla 2014. godine, a već treću godinu živi izvan ustanove u naselju u Gojevićima. Mnogi od korisnika žele nam pokazati svoj životni prostor, kuće čiju unutrašnjost dijele s drugima, ali u kojima imaju i svoj prostor, sobu i kupatilo.   Predvečer rado, ukoliko je lijepo vrijeme, svi zajedno sjednu vani i razgovaraju. Sa štakom u ruci pridružuje im se i 88-godišnja  Luca Bošnjak, prognanica iz Bakovićke Citonje koja s korisnicima Zavoda već 11 godina dijeli životni prostor. „Što me jutros niste obišli, ne pitate se je li Luce živa“, u šali im prebacuje vremešna Fojničanka. „Znali smo Luce da si dobro čim ti je prijateljica došla na kavu. Samo nismo htjeli smetat“,  u istom joj tonu odgovara Gabrijela Knežević, asistentica u Zavodu koja nam otkriva i kako korisnici Zavoda nerijetko pomažu Luci , kad joj nešto ustreba iako joj djeca redovito dolaze i posjećuju je. „Imam 11-oro djece. Jedan mi je sin umro, četvorica su ranjena u ratu, jedna je kćer bolesna, samo jedna radi od njih. Nisam nikom htjela biti na teret, a kad su mi nudili materijal da sama obnavljam kuću, ja to nisam mogla prihvatiti jer u mom selu više nitko ne živi, nijedna od 17 kuća nije obnovljena. I tako su me tu  smjestili. Imala sam i dvije sustanarke, ali su u međuvremenu preminule“, kazuje nam Luca Bošnjak.  Prognanici i korisnici Zavoda u Gojevićima, u prvom naselju izvan ustanove žive skladno i u miru.

Foto: Korisnici stanova u Kiseljaku;Desno na slici Danko Vukoja

Dodatan iskorak napravili su korisnici smješteni u stanovima u Kiseljaku. Žive u novim stambenim zgradama u ulici Vatroslava Lisinskog, uz povremen nadzor zaposlenih u Zavodu Bakovići. Dan im je kao i većini  njihovih sugrađana ispunjen brojnim  obvezama. „Ja radim u Zavodu, u kuhinji,  imam i radnu terapiju na koju idem ovdje u Kiseljaku, pomažem u stanu svojim sustanarkama. Lijepo mi je ovdje , a najljepši mi je gradski park“, kaže nam Danko Vukoja, Banjalučanin koji stan u Kiseljaku dijeli s dvije sustanarke, također korisnice Zavoda ali i projekta stanovanja u zajednici, iz skupine onih koji su najsamostalniji .

Usavršavanjem do samostalnosti

Još troje korisnika istog programa zatekli smo na obuci za rad na računarima u prostorijama IT Factory, maloj tvornici znanja sa sjedištem u Kiseljaku. U pitanju su Branimir  Remić iz Kiseljaka, Sarajka Vesna Resulović i I.Ć. iz Tomislavgrada. Projekt obuke financira Caritas BiH u sklopu Programa podrške osobama s intelektualnim poteškoćama u lokalnoj zajednici. „Meni će obuka pomoći u usavršavanju postojećeg znanja rada na računarima kojeg sam stekao još  u vojsci. Volim crtati, ručni rad, u svakom slučaju želim učiti“, kaže nam Branimir Remić. Vesna Resulović uz certifikat trenera ljudskih prava kojeg je stekla u sklopu Projekta mentalnog zdravlja u BiH koji je realiziran uz podršku Svjetske zdravstvene organizacije, sa znanjem rada na računaru, stječe nova znanja i vještine koje će joj itekako koristiti.

Foto: Obuka iz oblasti informatike 

„Nova znanja koja ću ovdje usvojiti pomoći će mi i kao treneru u oblasti ljudskih prava, pomoći mi da budem korisna i društvu i sebi jer više ću zarađivati“, otkrila nam je Vesna Resulović svoje poslovne želje i planove. Da će ih uspjeti ostvariti nema nimalo sumnje. Potvrđuje nam to i Iva Stanić, vlasnica IT Factory. „Mogu samo pohvaliti ovo troje polaznika koji su vrlo brzo, u samo nekoliko sati usvojili osnove rada na računaru, a pored želje za učenjem koju pokazuju, veoma su kreativni“, kazuje nam Iva Stanić koja dio vremena rado posvećuje društveno korisnom radu često i s ranjivim kategorijama društva poput djece s poteškoćama u razvoju. „Barem 30 posto obuke u takvim projektima dar je IT Factory društvu i zajednicu u kojoj živimo“, zaključuje Iva lijepu priču o sjecanju novih znanja i vještina kao preduvjeta kvalitetnijem životu s više mogućnosti za rad i zapošljavanje.

Novčane stimulacije

A više mogućnosti svojim korisnicima nastoji osigurati i Zavod Bakovići. „Mi na različite načine stimuliramo i nagrađujemo korisnike koji žele svojim radom doprinositi zajednici. Svi koji rade u našoj art i tiskarskoj radionici  ili u samom Zavodu imaju novčane stimulacije. Njihove proizvode rado poklanjamo onima koji pomažu rad ustanove“, kaže Marlena Bešlić koja je u 15 godina rada u Zavodu Bakovići stekla brojna iskustva u radu s osobama narušena mentalnog zdravlja. A za njih je posebno koristan projekt stanovanja u zajednici kojeg vodi. „To je jedan europski i moderan standard brige o korisnicima. U kojoj mjeri ćemo ga primijeniti ovisi o financijskim mogućnostima i općenito uređenju oblasti brige o ovoj kategoriji društva. Naša iskustva kažu da ih trebamo što više jer one su korak ka integraciju u društvo“, zaključuje voditeljica Odjela stanovanja u zajednici Zavoda Bakovići, projekta koji je pokazao kako osobe koje imaju poteškoće u mentalnom zdravlju zaslužuju  priliku društva kako bi ponovno mogle njegov dio te ga svojim radom oplemenjivati. 

Foto: Najnoviji dio kompleksa Zavoda Bakovići

 Foto: Izložba povodom 50 godina Zavoda

Foto: 50 godina Zavoda; Djelatnici, gosti sa direktorom Zavoda Brankom Stanićem

Foto: Zavod Bakovići; Dio kompleksa

“Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekt PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a".

AP/artinfo.ba