Prvi masovni zločin kojim je najavljena krvava agresija Armije RBiH na Lašvansku dolinu
Iako su u nekim srednjobosanskim općina poput Kiseljaka i Novom Travnika ranije zabilježeni incidenti između HVO-a i Armije R BiH, Hrvati Busovače i dalje rade sve što je u njihovoj moći kako do sukoba ne bi došlo. To im uspijeva sve do siječnja 1993. godine kada izbija više incidenata u Kaćunima, zarobljavaju se pripadnici HVO-a, neki su potom i ubojeni, a stradaju čak i ljudi koji su se slučajno zatekli na ovoj dionici puta između Kiseljaka i Busovače. Navedeni događaji za koje se vjerovalo da su tek incidenti bili su zapravo početak otvorene agresije Armije R BiH na Busovaču. Ilija Milić, dragovoljac Domovinskog rata i pripadnik Brigade „Nikola Šubić Zrinski“ iz Busovače bio je među 15-ak pripadnika HVO-a koji su se zatekli u okruženju između Kaćuna i Brestovska te su se sa još 30-ak lokalnih stanovnika branili od 24. do 29. siječnja 1993. godine. „Kad smo shvatili da nije riječ o incidentu nego o planiranim napadima, improvizirali smo obranu i nadali se pomoći iz Busovače ili iz Kiseljaka. Noću smo skupljali civile iz udaljenijih sela jer ih tamo nismo mogli braniti. Molili smo ih da napuste svoja ognjišta jer nije sigurno ostati. Oni koji su nas poslušali, i preživjeli su. Ostali su pobijeni. Ovim događajima počinje otvorena agresija na Busovaču s ciljem etničkog čišćenja ove općine od Hrvata“, prisjetio se Milić.
Jedan od ciljeva agresije Armije R BiH na Busovaču bio je zauzimanjem ove općine proširiti „zeleni pojas“ kojim bi povezali Zenicu i Konjic. Kako im to nije uspjelo u prvom udaru 25. siječnja 1993. godine, odmah se krenulo s osvetom u kojoj je počinjen i prvi masovni zločin u Lašvanskoj dolini. Žrtve su bili Hrvati i jedan Srbin u selu Dusina koje iako teritorijalno pripada općini Zenici, dio je župe Busovača. Osvetnički pohod Armije R BiH započeo je 26. siječnja 1993 godine rano ujutro. Svo hrvatsko ali i malobrojno srpsko stanovništvo u ovom selu ubrzo se našlo u potpunom okruženju. Po ulasku u selo pripadnici 7. Muslimanske brigade Armije BiH i postrojbi El mudžahid hrvatske i srpske civile zajedno s pripadnicima HVO-a koji su poslužili kao „živi štit“ u pokušaju da zaštite živote civila, odvode u u obiteljsku kuću Stipe Kegelja. Uslijedila su maltretiranja, a potom i okrutna ubojstva 10 zarobljenika. Devet žrtava ubijeno je u kući Stipe Kegelja, dok je Mladen Kegelj nakon zlostavljanja, likvidiran u seoskom mejtefu. Iako su svi akteri zločina nad Hrvatima i jednim Srbinom koji je bježeći od zločina Armije R BiH spas pokušao pronaći u Dusini, međunarodnom kao i domaćem pravosuđu poznati jer su izašli na vidjelo tijekom haaških procesa, za zločin u Dusini, uključujući i veoma okrutno ubojstvo zarobljenika Zvonka Rajića, još nitko nije procesuiran. Rajiću je prema svjedočenjima preživjelih, izvađeno srce, a ovim posebno okrutnim zločinom hvalio se Šerif Patković, koji za njega nikad nije odgovarao. Pored zločina, nekažnjeno je ostalo i etničko čišćenje sela iz kojeg su prije 29 godina protjerani svi njegovi stanovnici. U Dusini je prije rata živjelo više od dvije tisuće Hrvata. 29 godina poslije selo je sablasno pusto, posljedice etničkog čišćenja vidljive su na svakom koraku. Prvi masovni zločin u Lašvanskoj dolini, onaj u Dusini, ostao je nekažnjen kao i mnogi drugi koji su uslijedili nakon njega, a u kojima su žrtve Hrvati ili Srbi, a počinitelji Armija R BiH i islamski borci koji su bili u njezinom sastavu.
Artinfo.ba
