Prije točno 22 godine u sarajevskom naselju Ciglane nešto prije osam sati ujutro, dok se vozio na posao, u službenom automobilu tadašnjeg doministra unutarnjih poslova Federacije BiH Joze Leutara eksplodirala je naprava u kojoj je Leutar zadobio rane od kojih je 12 dana poslije preminuo.
U eksploziji je ranjen i Leutarov vozač Željko Ćosić. Uslijedile su brojne osude, u istragu se uključio čak i FBI. Godinu dana poslije, uz podršku i pritisak bošnjačkih tajnih službi i međunarodnih predstavnika koji su se stavili u njihovu službu, prije svih Jacquesa Poula Kleina, američkog generala i diplomate, pred Županijskim sudom u Sarajevu počinje montirani proces šestorici bh. Hrvata koje se, na temelju lažnog iskaza zaštićenog svjedoka, pokušalo optužiti za atentat i osuditi ih na 40 godina zatvora zbog djela terorizma.
Optužnica bez dokaza par godina poslije pada u vodu, ispostavlja se da je zaštićeni svjedok na čijem se iskazu temeljila, psihički bolesnik i osuđivani kriminalac, među ostalih i zbog silovanja, pušten za potrebe procesa Leutar, zapravo Merim Galijatović. S otkrićem njegova identiteta, optužnica pada i šestorica Hrvata, među kojima je bio i Leutarov vozač su oslobođeni. U međuvremenu ključni dokazi s mjesta zločina nestaju, među njima i aktovka ubijenog Joze Leutara u kojoj su, pretpostavlja se, odgovori zbog čega je Leutar ubijen i tko bi mogli biti nalogodavci.
Ipak, u sudskom procesu koji se pokazao farsom bilo je i vrijednih svjedočenja. Jedno od njih svakako je iskaz Mirze Jamakovića, vještaka za eksploziv koji je potvrdio da su kuglice korištene za izradu eksplozivne naprave postavljenje pod automobil Joze Leutara identične kuglicama korištenim prilikom ubojstava hrvatskih povratnika i policajaca u Travnik.
Rukopis ubojstva šest povratnika i dva policajca nakon rata u Travniku isti je kao i u slučaju atentata na Leutara! Osim načina izrade eksplozivnih naprava svima je zajedničko i da počinitelji i nalogodavci nikad nisu kažnjeni. Nakon šest povratnika Hrvata u Travnik, ubijena su i dva policajca Perica Bilić i Anto Valjan, a nakon njih u Sarajevu i prvi Hrvat u Federalnom MUP-u Jozo Leutar. 22 godine poslije još se ne zna tko ga je i zbog čega ubio.
No, vrlo je vjerojatno da odgovor na ovo pitanje znaju svi oni koji su sudjelovali u kreiranju montiranog procesa, od Kleina preko tadašnjeg federalnog ministra unutarnjih poslova Mehmeda Žilića i načelnika Krim policije Faika Lušije do čelnika bošnjačkih tajnih službi. Samo oni znaju i gdje je Leutarova aktovka jer njezin je sadržan očito mogao rasvijetlili ovaj teroristički čin.
AP/artinfo.ba
