Dok čitava država gubi stanovnike, a oni koji ostaju uglavnom zbog posla sele u gradove, sela su manje više osuđena na propast zbog nedostatka posla, uvjeta za život, osnovne infrastrukture, škola…

Jedno od takvih, u kojem je prije rata živjelo nekoliko stotina ljudi je i novotravničko naselje Djakovići, u kojem danas slovom i brojkom tijekom cijele godine živi šest ljudi.

Kakav je život bez dućana, kafića, škole... zna i Ivan Čorić zvani Cunija, koji od poslije rata sam živi u obiteljskoj kući.

"Težak je život na selu i gdje imaju svi uvjeti, kamoli ovako. Većina ljudi iz sela trbuhom za kruhom je otišla u dijasporu, pa selo oživi uglavnom ljeti kad se svi okupimo", rekao je Čorić.

Čorić se sam brine o više od 40 ovaca, nekoliko konja, svinja i kokoški, na imanju kojeg se ne bi postidjelo ni neka slavonska.

Do prije godinu-dvije selo je bilo bez struje, na koju su čekali skoro 20 godina od rata, iako se nalaze samo par kilometara od grada, pa im je život u 20-tak obnovljenih kuća, od 70 koliko ih je bilo prije rata, sada ipak malo lakši.

"Lakše je podnijeti zimu sada, možemo se družiti navečer i skratiti duge zimske noći", kazao je Čorić.

Zanimljivo je, kažu, da je od šest stalnih stanovnika čak pet neženja.

"Imamo čak pet neženja u selu, slučajno ili ne - ne znam, ali današnje djevojke baš i neće na selo", kazala su trojica neženja koje smo zatekli u selu, dodajući u šali kako bi im pomogla jedino TV emisija "Ljubav je na selu".

artinfo.ba | preuzeto s portala drukciji.ba