U tri desetljeća postojanja i rada dokazali su da entuzijazam, volja i ljubav ruše sve prepreke
Početkom mjeseca Hrvatski taekwondo klub "Hvojnica", koji u svom imenu čuva i povijesni naziv Fojnice u kojoj djeluju i rade, obilježio je značajan jubilej, 30 godina postojanja i rada. Dirljiva svečanost mnoge je tada vratila u prošlost, vrijeme u kojemu ništa imali nisu osim entuzijazma i volje baviti se sportom koji će ih naučiti radu i disciplini, ali i otvoriti vrata cijeloga svijeta, do današnjih dana u kojemu Fojnica ubire plodove generacija koje su prošle kroz klub, ostvarili se kao uspješni ljudi i danas su nositelji razvitka lokalne zajednice u kojoj su uz taekwondo odrastali. U 30 generacija kroz Klub je prošlo nekoliko tisuća djece i mladih, a ono u što su izrasli, sjajnije je i vrijednije je od bilo kojeg zlata iz bogate zbirke medalja i priznanja koje su osvojili na natjecanjima diljem svijeta.
„Kao pripadnik vojske sredinom 90.-ih imao sam priliku susresti se s taekwondo-om. Par godina kasnije odlučio sam u Gojevićima, kao središtu dijela Fojnice u kojem su Hrvati uspjeli opstati i u ratu, pokrenuti klub koji bi okupio djecu i mlade iz ovog i okolnih mjesta, dati im priliku da kvalitetno provode vrijeme i uz ovaj sport nauče se redu, radu i disciplini. Svi naši članovi izrasli su u uspješne ljude, bez obzira na to čime su se odlučili baviti, zasnovali su obitelji, imaju djecu. Većina je završila fakultete i danas su oni ti koji vode važnije projekte u Fojnici. To je ono najvrjednije što je klub stvorio, Nisu ni medalje ni priznanja. Već ljudi koji su danas uspješni, vole ovaj kraj i dio su svega važnog što se u njemu događa, pokretači i nositelji važnih projekata kao što je gradnja škole, dvorane vrtića“,, kaže Branko Stanić Krepo, čovjek koji je pokrenuo klub i koji je i danas kao član uprave njegov dio.
Nije nevažno spomenuti i da je za svu djecu koji su bili članovi Hrvatskog taekwondo kluba Hvojnica u nimalo laganim poratnim vremenima sve bile besplatno. Nisu plaćali članarinu, prijevoz na natjecanja, smještaj ali ni turističke obilaske bez kojih se nikad nisu vratili s natjecanja.
„ U to vrijeme sam bio privatni poduzetnik i ne znam ni sam kako ali uspijevao sam osigurati novac za sve što je bilo potrebno, od prijevoza do smještaja za djecu“, kaže Stanić koji je prvi internacionalni taekwondo sudac iz BiH.
Iskustva koja su prolazile kao članice Kluba s nama su podijelile i Vanja Oroz Jukić, članica Upravnog vijeća i Mirjana Golub, predsjednica Hrvatskog taekwondoe kluba „Hvojnica“.
„Mi bismo krenuli redom od Luka do Gojevića, navraćali jedni po druge i svi na trening. Kao majka, znam koliki je trošak roditeljima danas ako djeca treniraju neki sport i idu stalno na natjecanja . Kad se osvrnem na svoje djetinjstvo i odrastanje uz teakwondo, znati da nam je sve bilo besplatno zvuči zaista nevjerojatno, A bilo je, mi to vrlo dobro znamo kao i naši roditelji. I kad u vremenu nakon rata dobijete priliku kroz sport postići da se za vas zna i za vaše mjesto, boriti se na europskim i svjetskim natjecanjima, otići na olimpijske igre, vi tu priliku itekako cijenite. Za nas nije bilo nepremostive prepreke. Ja sam čak jedanput pobijedila na natjecanju sa slomljenim nožnim prstom“, podijelila je s nama dio iskustava koje je prošla kroz Hrvatski teakwondo klub „Hvojnica“ Vanja Oroz Jukić.
„U početku nismo zbog nepostojanja Saveza na razini BiH mogli sudjelovati na međunarodnim natjecanjima, ali smo snašli i borili smo kao članovi reprezentacije Hrvatske. Uz entuzijazam i volju ništa nas nije moglo zaustaviti te smo od samog početka bili prepoznatljivi po tomu što bi se vraćali s osvojenim medaljama sa svakog natjecanja. Rastući uz sport u kojemu je disciplina igrala važnu ulogu, za nas ni u životu nikad nije postojala prepreka koju nismo mogli savladati. I kad bi nas studij odveo iz našeg mjesta, po završetku bi se vraćali i svom mjestu ali i klubu koji ima posebno mjesto u našim životima“, kaže Mirjana Golub, predsjednica Kluba i ravnateljica Osnovne škole „Ivan Goran Kovačić“ Gojevići koja vodi za hrvatske povratnike ali i Fojnicu jedan od najvažnijih poslijeratnih projekata, gradnju škole, sportske dvorane i vrtića.
Iako medalje i priznanja nisu ono najvrjednije što je Hrvatski taekwondo klub Hvojnica ostvario u tri desetljeća postojanja, već djeca i mladi koji su uz klub rasli i izrasli u vrijedne i uspješne ljude koji danas izgrađuju svoj kraj, svakako je vrijedno spomenuti da u svakoj generaciji Klub ima najmanje jednog reprezentativca BiH. Sedam godina zaredom članovi kluba bili su prvaci BiH u seniorskoj kategoriji. Iz Luka i Gojevića do Beča i drugih zapadnoeuropskih prijestolnica pa sve do Rige u Latviji do koje ih je Stanić vozio puna četiri dana na natjecanje i Južne Koreje, europskih i svjetskih prvenstava i olimpijskih igara. Putevi su kojima su članovi Hrvatskog taekwondo kluba prošli pokazajući cijelom svijetu da entuzijazam i ljubav ruše sve prepreke.
Ime svoje Fojnice kroz Hvojnicu u ovih 30 godina upisali su u sve važnije kalendare taekwondo natjecanja, a jedno takvo organiziraju i sami već 29 godina. Iz memorijalnog turnira Josip Mijić Čamo, koji je nosio ime jednog od prvih poginulih branitelja Fojnice do međunarodnog turnira koji u Fojnici svake godine okupili natjecatelje iz cijeloga svijeta.
artinfo.ba
