Nismo zadovoljni posljednjim sezonama Marina Čilića, sigurno nije zadovoljan ni on, ali i takav Čilić postavlja i dalje neke rekorde koji će biti teško dostižni. Jedan od njih, najrecentniji, broj je (pojedinačnih) pobjeda u Roland Garrosu.
Uspjehom protiv Francuza s pozivnicom Arthura Rinderknecha u prvom kolu ovogodišnjeg turnira (7:6 (6), 6:1, 6:2), Marin je došao do svoje 26. pobjede u Bulonjskoj šumi, čime se odmaknuo od naših legendi Nikole Pilića i Željka Franulovića koji imaju po 25 i sad je sam u vodstvu.
Prvi naš aktivni tenisač koji Čiliću prijeti u ovoj konkurenciji je Borna Ćorić sa zasad devet pobjeda u Parizu.
Najdalje došao do četvrtfinala
Roland Garros nije, istina, Grand Slam turnir koji Marinu posebno leži (dobio je 65 posto odigranih mečeva) jer mu je ukupan učinak na svim Grand Slam turnirima puno veći i iznosi 71,4 posto (samo na US Openu 77,5 posto), ali to samo još više ističe ovaj Marinov rezultat u Parizu.
Kao i to da već jako dugo traje u elitnom razredu svjetskog tenisa. Ne zato što je već star (32), nego stoga što je u taj razred rano ušao.
U tih 14 godina gostovanja u Roland Garrosu on je najdalje stigao do četvrtfinala, dva puta: 2017. na put mu se ispriječio Stan Wawrinka koji je tada bio u odličnoj formi, a godinu dana kasnije Juan Martin del Potro, jedna od Marinovih crnih mačaka (2-11). Ali zato je Marin samo tri puta gubio u prvom kolu (posljednji put lani od Thiema), pa sve to, uz činjenicu da je osvojio juniorski Roland Garros (2005.), daje nadu da ima što reći i u predstojećem dvoboju s velikim Rogerom Federerom.
Istina, Međugorac u međusobnim dvobojima ne stoji baš najbolje (1-9), ali samo jednom su se sastali na zemlji – 2011. u Monte Carlu gdje je također pobijedio Švicarac. Marin je s Federerom odigrao dva Grand Slam finala, 2017. u Wimbledonu i 2018. na Australian Openu, i oba je izgubio, ali u onom australskom bio je gotovo ravnopravan suparnik (odlučio je peti set). Pa, ako se uzmu u obzir i nimalo nevažni detalji da Federer dugo nije igrao, da se vraća nakon ozljede (zbog koje se morao podvrgnuti dvjema operacijama koljena) te da mu zemlja nije omiljena podloga, onda se možemo ponadati da Marin nije bez izgleda u tom dvoboju.
Švicarac je bez problema u prvom kolu apsolvirao uzbekistanskog kvalifikanta Denisa Istomina (6:2, 6:4, 6:3), ali je dva tjedna ranije, na turniru u Ženevi, izgubio od Pabla Andujara, što znači da je još rovit.
– Osjećao sam se danas puno bolje na terenu. Dijelom mi je to omogućio tip suparnika kojega sam imao u ovom meču, ali i sam se i sam potrudio da se malo relaksiram. Češće sam izlazio na mrežu, prošetao do ručnika, naprosto sam više razmišljao o tome da sve ne bude bum, bum... Sve u svemu, vrlo sam zadovoljan svojim kretanjem, ali izbjegavao sam duge poene, radije sam skraćivao udarce. Vidjet ćemo kako će to dalje ići – kazao je Federer.
Iz ovih njegovih rečenica Čilić i njegovi treneri svakako mogu izvući neke pokazatelje o tome kakvu će taktiku pripremiti za najvećeg tenisača koji je svijet imao. Federer u svakom slučaju nije neranjiv, e sad hoće li to Marin iskoristiti, drugo je pitanje.
Jedini poraz protiv Ančića
A kad već spominjemo Federera, nije zgorega podsjetiti na jedan zanimljiv detalj. Švicarac je protiv Istomina postigao svoju 29. pobjedu protiv kvalifikanata na Grand Slam turnirima u 30. takvom dvoboju.
A što mislite protiv koga je doživio onaj jedini poraz? Protiv Marija Ančića u prvom kolu Wimbledona 2002. godine.
Na startu turnira parova lijep uspjeh zabilježili su naš Franko Škugor i njegov indijski partner Rohan Bopanna. Lako su, sa 6:4, 6:2, pobijedili gruzijsko-njemačku kombinaciju Basilašvili / Bagemann i ušli u drugo kolo. Njima dvojici, a posebno Škugoru, trebala je ova pobjeda kao kruha gladnome jer je Šibenčanin prije toga izgubio osam od devet dvoboja i prijetilo mu je ispadanje iz Top 40.
Ovako se već lakše diše, Škugor se pomaknuo na 36. mjesto (+1) i što god on i Bopanna naprave u nastavku (moguć sraz s kombinacijom Kubot/Melo), bit će za njih bonus.
Vecernji.ba
