Hrvatska sa svakim izbornim ciklusom pokazuje da je država sa zrelom demokracijom – izborni proces je bez i najmanje mrlje, vlast je i te kako smjenjiva, a promjena vlasti događa se u razumnim vremenskim rokovima.
Piše: Jure Gudelj/Dnevnik.ba
Briljantnu i nadmoćnu pobijedio odnio je HDZ Andreja Plenkovića na parlamentarnim izborima u Republici Hrvatskoj. S čak 66 saborskih mandata, do nogu su potukli SDP Davora Bernardića koji je osvojio 41 mandat. Domovinski pokret Miroslava Škore izborio je status treće najjače političke stranke u Hrvatskoj sa 16 mandata, a solidan rezultat ostvario je i MOST s osam mandata. Zanimljiv rezultat na lijevom političkom spektru ostvarila je koalicija Možemo, sedam mandata, dok u Sabor ulazi i Pametno s tri mandata te HNS i Reformisti s po jednim mandatom.
Dakle, stranke, uvjetno rečeno, s desne strane političkog spektra nadmoćno su pobijedile hrvatsku ljevicu i građani Hrvatske su jasno kazali u kojem smjeru žele da se razvija društvo.
Također, ono što se može zaključiti je i da hrvatski birači traže snažne lidere. Od Plenkovića u ponudi jednostavno nije bilo boljeg lidera. Borba između Plenkovića i Bernardića bila je zapravo jednosmjerna ulica. U posljednjih nekoliko godina, a posebno u posljednjih nekoliko mjeseci Bernardić je pokazao zavidnu razinu političkog diletantizma.
Tako je recimo govoreći o BiH izjavio kako se zalaže za „građansku BiH“, dok istovremeno HDZ-u zamjera što u BiH ne postoje tri entiteta, odnosno što ne postoji entitet s hrvatskom većinom. Takve izjave su jednostavno zapanjujuće, i pokazuju elementarno nepoznavanje bilo kakvih procesa u BiH. Bernardić je izgleda potpuno zaboravio da u Hrvatskoj postoji konsenzus o Bosni i Hercegovini i političkom položaju Hrvata.
Taj konsenzus su aktivno izgrađivali dužnosnici SDP-a poput Tonina Picule, Biljane Borzan, Joška Klisovća pa i samog predsjednika Milanovića. Naravno, oni nisu jedini koji su to činili i stoga je još čudnije da Bernardiću nisu „javili“ stavove SDP-a o BiH.
Istu stvar je Bernardić radio i kad su druge teme u pitanju. Tako je recimo najavljivao ponovno uvođenje izvanrednog stanja zbog pandemije…
Za stanovnike BiH je pak najvažnije to što će Hrvatska nastaviti voditi istu politiku prema BiH kao i u zadnje četiri godine. HDZ je osvojio i sva tri mandata iz 11. izborne jedinice što govori da Hrvati izvan Hrvatske, posebice u BiH, žele da Plenković i njegova Vlada nastave raditi ono što su činili u prethodnom mandatu.
I Vlada RH kao i predsjednik Milanović jasno su se distancirali od političkog Sarajeva, jasno su prepoznali podvalu u vidu fenomena Komšić, jasna im je problematika izbornoga zakona, u međunarodnim krugovima aktivno lobiraju za hrvatske interese u BiH, financijski pomažu Hrvate u BiH…
To su zapravo sve dobre vijesti kako za BiH tako i za Hrvate u BiH.
Također, ono što je dobro je i da se Domovinski pokret Miroslava Škore pozicionirao kao treća politička snaga kao i solidan rezultat MOST-a. Niti jedna niti druga stranka neće činiti ništa na štetu bh. Hrvata, ali ni na štetu države BiH. K tomu, sad nakon izbora i s očekivanim padom Bernardića s čela SDP-a, vrlo vjerojatno će se ponovno do kraja uspostaviti konsenzus u Hrvatskoj o položaju Hrvata u BiH.
Istovremeno, Hrvatska će se nastaviti zalagati za euroatlantski put BiH. Hrvatskoj je vrhunski interes stabilizacija političkih odnosa u BiH i ulazak naše zemlje u zapadne integracije. BiH je godinama već izvor ili pogodno tlo za širenje nestabilnosti u regiji a to izravno pogađa i Hrvatsku.
Vrijedi naglasiti i kako Hrvatska sa svakim izbornim ciklusom pokazuje da je država sa zrelom demokracijom – izborni proces je bez i najmanje mrlje, vlast je i te kako smjenjiva, a promjena vlasti događa se u razumnim vremenskim rokovima. Hrvatsku demokraciju se više ne može ni uspoređivati sa Srbijom a posebno s BiH.
Svaki hrvatski državljanin može i treba biti ponosan na činjenicu da Hrvatska njeguje demokratske vrijednosti i da je riječ o državi s razvijenom demokracijom.
