Izborni dan u Republici Hrvatskoj bio je pravi festival demokracije, nešto što se ne viđa često u, Hrvatskoj susjednim, balkanskim zemljama. Glasovanje za novog predsjednika Republike Hrvatske jučer je proteklo bez i najmanjeg incidenta, glasovi su prebrojana za nepuna dva sata a primopredaja vlasti je izvršena, slikovito rečeno, „za pet minuta“.

Jure Gudelj/Dnevnik.ba

Kad se to promatra iz BiH, onda postaje jasno zašto je Hrvatska članica EU, a BiH zadnja rupa ne samo na Balkanu nego i šire. Hrvatska je pokazala da je Balkan ostavila iza sebe i da je doista postala dijelom srednje Europe i Mediterana.

Hrvatski državljani jučer su pak pokazali i da nisu ideološki ostrašćeni, da su u stanju birati političare neovisno o ideološkom uvjerenju kao i da su sposobni smjenjivati političare kojima nisu zadovoljni. Istovremeno, hrvatski političari su pokazali da su veliki i u pobjedi i u porazu. Nismo vidjeli trijumfalizam kod Milanovića, niti zavist kod Grabar-Kitarović. I jedno i drugo su zaustavili zvižduke upućene svome protukandidatu i to su sve znakovi političke zrelosti jednog društva. Ukratko, vidjeli smo jučer sve ono što u BiH gotovo sigurno nikad nećemo vidjeti.

Što se pak promjene u politici institucije predsjednika Republike Hrvatske prema BiH tiče, tu ne treba očekivati neke posebne promjene nego kontinuitet dosadašnje politike.

Ono što je za Hrvate u BiH najvažnije je da i ljevica i desnica u Hrvatskoj imaju konsenzus oko ustavne i političke pozicije bh. Hrvata. Milanović jako dobro zna što je to fenomen Komšić i zašto je za BiH važno donijeti izmjene Izbornoga zakona na način da jedan narod drugom ne podmeće političke predstavnike.

Milanović je već tijekom svoga premijerskog mandata pokazao da je u stanju razumjeti kompleksne političke odnose unutar BiH i nema razloga vjerovati da tako neće biti i u buduće. To je, uostalom, rekao i u svome sinoćnjem govoru kad je potencirao da će biti predsjednik svih hrvatskih državljana i da će poštivati svoje ustavne obveze i nadležnosti. Kako je briga za Hrvatima izvan Hrvatske ustavna obveza i predsjednika Republike, ne treba sumnjati da će BiH biti jako važna i za Milanovića.

K tomu, sarajevskim kroatofobima će biti puno teže nositi se s Milanovićem nego s Kolindom Grabar-Kitarović. Ako Sarajevo prema Milanoviću iskaže samo i deseti dio nepoštovanja kakvo su pokazivali prema Grabar-Kitarović, vidjet ćemo nemjerljivo žešće reakcije hrvatskog predsjednika. Milanović je preveliki „fakin“ da bi dozvolio da ga „farba“ polusvijet okupljen oko Željka Komšića i sličnih političkih hohštaplera.

Milanović je u jednom od sučeljavanja rekao kako se neće susretati s drugim bošnjačkim članom Predsjedništva BiH Željkom Komšićem, ali hoće s kolektivnim šefom države. Dakle, jasno stavlja do znanja da ne priznaje Komšića kao hrvatskog političkog predstavnika, što i jest činjenica.

Što se pak državne politike Republike Hrvatske prema BiH tiče, ni tu ne treba očekivati značajne promjene. Hrvatska će i dalje ostati najveći zagovaratelj euroatlantskog puta BiH, snažno će podržavati približavanja BiH Europskoj uniji, a nastavit će se razvijati i gospodarski odnosi.

Sve u svemu, Hrvatska je pokazala političku zrelost na kakvoj joj BiH ali i druge zemlje tzv. regije mogu samo biti zavidne. Na Zoranu Milanoviću je sada samo da se drži svojih predizbornih obećanja i onoga što je izrekao u izbornoj noći.

Dnevnik.ba