logonovi

 

btn facebook btn homebtn mobilni

Djelomina Naoblaka

11°C

Kiseljak

Djelomina Naoblaka

Davor Marijan: Hrvati Središnje Bosne najveće su žrtve Domovinskog rata

davor marijan

Intervju s Davorom Marijanom, povjesničarem s Hrvatskog instituta za povijest iz Zagreba, portal Dnevnik.ba objavljuje povodom 26. obljetnice utemeljenja Zbornog područja HVO-a Vitez. Marijan je, za Dnevnik.ba, između ostalog, rekao kako je Alija Izetbegović potpisao Washingtonski sporazum kada je shvatio da snage Armije BiH, ipak, ne mogu osvojiti Središnju Bosnu.

Hrvati Središnje Bosne su bili u najtežem položaju u ratu, i na njima je međunarodna politika pokušavala da 'disciplinira' Hrvate u BiH, ali i Hrvatsku potkraj XX. stoljeća. Presuda šestorki dužnosnika HVO-a nastavak je i kraj takvog pristupa dijela međunarodne zajednice. Tragično je da se u Hrvatskoj i danas malo zna o kalvariji koju su prošli Hrvati Središnje Bosne", rekao je za Dnevnik.ba Davor Marijan, povjesničar s Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu. 

Zborno područje HVO Vitez imalo je specifičan ratni put

Zborno područje HVO-a Vitez osnovano je 27.2. 1992. godine, a prema Marijanu, "nastalo je u uvjetima potpunog raspada obrambenog sustava Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine i ugroženosti Hrvata zbog srpske agresije na Hrvatsku koju je predvodila JNA".

Marijan je istaknuo kako je u agresiji JNA na Hrvatsku i BiH odigrala značajnu i neslavnu ulogu, kroz teritorij i uz angažman više od 20. 000 pričuvnika JNA i Teritorijalnoj obrani.

"Kao regionalno zapovjedništvo HVO-a, ZP Vitez je imalo specifičan ratni put. Osnovano je kao Zapovjedništvo Travničke regije i do zapovijedi načelnika GS HVO od 31. kolovoza 1992. o osnivanju operativnih zona, mijenjalo je ime, sjedišta, organizaciju i zonu djelovanja", rekao je Marijan.

Središnja Bosna ulazila i u zone srpskih teritorijalnih pretenzija

Smatra i kako je velikim dijelom postojanja bilo prepušteno samo sebi i u odnosu na tri ostala zborna područja (op.a. Zborno područje sjeverna Hercegovina, južna Hercegovina, Bosanska Posavina) bez teritorijalne veze s Hrvatskom iz koje je dolazila glavnina pomoći Hrvatima u BiH.

"U svim tim formama bilo učinkovito i da je zahvaljujući njemu značajan dio Središnje Bosne uspješno odgovorio na ratne uvjete", naveo je Marijan.

Napomenuo je i kako je Središnja Bona dijelom ulazila u zonu srpskih teritorijalnih pretenzija i to prema planu Krajina-92 Banjalučkog korpusa JNA čiji su ciljevi bili Jajce, Bugojno, Travnik i Kotor Varoš.

"Slične pretenzije bile su prema Usori i Žepču radi spajanja općine Teslića i uporišta na Ozrenu. Dio planova srpske su snage realizirale, a dio nisu. Hrvatske snage iz Središnje Bosne odigrale su ključnu ulogu u ranoj, i najosjetljivijoj fazi rata, jer je muslimansko Sarajevo pokušavalo mimo Hrvata dogovoriti aranžmana s JNA i pretvoriti je u nekakvu vojsku BiH", istaknuo je Marijan.

Naveo je i kako su zbog tih zabluda srpske snage zauzele istočnu Bosnu bez većeg otpora.

"U Središnjoj Bosni, HVO je izravnim otporom, ali i odvraćanjem od napada bio ključ održanja regije. Na žalost, 1993. i 1994. se dogodilo da je HVO u ratu s ABiH izgubio dio prostora čiji je opstanak omogućio 1992.", rekao je Marijan.

Naveo je i kako su zasluge HVO-a u obrani od JNA ignorirane, ako su uopće uvažavane, a u prostoru velike etničke izmiješanosti u kojem je odnos snaga konstantno rastao u muslimansku korist, ABiH je krenula u napade kada je dovoljno ojačala.

"Kada su dovoljno ojačali, Muslimani su krenuli u napad jer su s pravom shvatili da u uvjetima izmiješanog stanovništva i nepostojanja jasne crte razdvajanja imaju više šanse za uspjeh nego u ratu sa Srbima, s kojima su uglavnom trpjeli poraze zbog njihove premoći u naoružanju", mišljenja je Marijan.

Najteže bilo u Lašvanskoj dolini

Naveo je i kako je na rat utjecala i politika Hrvatske koja je, ipak, vodila interesa o sebi što je u nekoliko slučajeva pogubno utjecalo na položaj HVO.

"Primjerice, u siječnju 1993. HVO je bio na korak od potpune vojne pobjede u Gornjem Vakufu ili Uskoplju i zaustavljen je iz Zagreba. Koliki je značaj Uskoplja za Središnju Bosnu ne treba ni isticati. Vrlo brzo ABiH je iskoristila brojčanu premoć i razdvojila HVO na nekoliko enklava", rekao je Marijan.

Smatra i kako je HVO u boljem položaju bio u Žepču i dolini Lepenice jer su imali vezu sa srpskim snagama preko kojih je stizala pomoć iz Hercegovine, koju su Srbi dobro naplatili.

"Najteže je bilo u Lašvanskoj dolini jer je bila u potpunom okruženju od lipnja 1993. do ožujka 1994. No, HVO je izdržao i sačuvao tvornicu SPS u Vitezu koja je bila glavni cilj muslimanskih napada", rekao je Marijan.

Armija BiH nije dobila rat u Središnjoj Bosni

Prema njegovim riječima, sustavno se nameće tvrdnja da je ABiH dobila rat u Središnjoj Bosni, pri čemu se zaboravlja da je nakon uspjeha u ljeta 1993. i u studenom Vareša, muslimanska strana napravila male pomake.

"Uoči Washingtonskog sporazuma HVO je napravio izvjesne pomake na kiseljačkom dijelu i bolje je stajao od ABiH čiji se 3. korpus doslovno raspadao, posebice dio u Lašvanskoj dolini. Na Washingtonski sporazum Alija Izetbegović je pristao jer ABiH nije bila u stanju da realizira njegove planove", naveo je Marijan.

Središnja Bosna - područje s najtežom dionicom rata Hrvata i Muslimana

Marijan smatra kako je bilo izvjesnih razlika između rata u Središnjoj Bosni i dolini Neretve jer je HVO u Središnjoj Bosni bio u slabijem položaju u brojnom smislu, u prosjeku je bio nešto bolje naoružan, no u cjelini ta se prednost brzo gubila. Bio je ugrožen u prometnom smislu. Dalje, ABiH je imala logičniju organizaciju.

"U dolini Neretve HVO-u su pomogle manje skupine dragovoljaca iz Hrvatske, što u središnjoj Bosni nije bio slučaj. U cjelini, bilo je to područje s najtežom dionicom rata Hrvata i Muslimana", rekao je Marijan.

Preko Hrvata Središnje Bosne međunarodna zajednica disciplinirala Hrvate u BiH, ali i Hrvatsku

Pred Haaškim tribunalom prvi su odgovarali Hrvati iz Središnje Bosne, odnosno njihov vojni i politički vrh: Tihomir Blaškić, Mario Čerkez, Dario Kordić, Ivica Rajić i dr. Hrvati iz Središnje Bosne osuđeni su na ukupno 119 godina zatvorskih kazni, dok su Enver Hadžihasnaović i Amir Kubura ( 3. korpus i 7. muslimanska tzv. Armije BiH) osuđeni na pet i pol godina.

Marijan smatra kako te presude dokazuju koliko je ustvari naslijeđe Haaškog suda problematično jer se nije makao od političkih stajališta, a što je kao institucija koja se predstavljala pravosudnom morao.

"To je i poruka da se zločini strane koja je okarakterizirana kao najveća žrtva relativiziraju. Da je Blaškiću i Čerkezu suđeno po mjerilima kojima je suđeno Hadžihasanoviću i Kuburu, sumnjam da bi dobili više od nekoliko mjeseci zatvora kazne, ako i toliko", rekao je Marijan.

Hrvati Središnje Bosne - najveće žrtve Domovinskog rata

Marijan smatra kako su Hrvati Središnje Bosne nesumnjivo najveće žrtve Domovinskog rata.

"Bili su u najtežem položaju u ratu, i na njima je međunarodna politika pokušavala da 'disciplinira' Hrvate u BiH, ali i Hrvatsku potkraj XX. stoljeća. Presuda šestorki dužnosnika HVO-a nastavak je i kraj takvog pristupa dijela međunarodne zajednice. Tragično je da se u Hrvatskoj i danas malo zna o kalvariji koju su prošli Hrvati Središnje Bosne", zaključio je Marijan u razgovoru za Dnevnik.ba.

artinfo.ba | preuzeto s portala dnevnik.ba

 

Share

flink1flink1flink1

ARTlogofooter2015

Ovaj portal je član Vijeća internet portala u BiH

Copyright 2007-2016 ART company d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

 

designer17