logonovi

 

btn facebook btn homebtn mobilni

 

pivo-zene-700x402.jpg

Umjereno konzumiranje alkoholnih pića može biti povoljno po zdravlje. Studije su pokazale da pivo, a osobito ono crno ima mnoge blagodati na zdravlje i ljepotu žene.

1.PIVO JAČA KOSTI

Žene koje piju dva mala piva dnevno imaju jače kosti od onih žena koje ne piju pivo. To je rezultat istraživanja National Collegea of Naturopathic Medicine iz  Oregona. 

2.ŠTITI OD PREHLADE I UPALE
Pivo je zvor vitamina i minerala poput magnezija, kalcija i selena. Oni štite cijelo tijelo od sezonskih bolesti. Uz to sadrži i brojne antioksidanse koji jačaju imunitet tijela.

'Pivo je namirnica koja se ravnopravno nosi s drugim zdravim namirnicama gorkasta okusa, poput maslinova ulja ili špinata. Hmelj, glavni sastojak piva, bogati je izvor humola, snažnih protuupalnih spojeva. Humoli inhibiraju enzime odgovorne za pokretanje upalnih procesa.

3.PIVO SMANJUJE NADUTOST

Istraživanja su pokazala da crno pivo ima više hranjivih tvari od svijetlog piva. U 350 mililitara crnog piva nalazi se više od jednog grama prehrambenih vlakana (u istoj količini svijetlog piva nalazi se manje od 1 grama prehrambenih vlakana), koji jamče zdravlje probavnog sustava, smanjuju nadutost i zatvor tijela.

4.SMANJUJE UMOR

Ukoliko se osjećate umorno i razdražljivo, to može biti povezano i s manjkom željeza u krvi. Ono se teško apsorbira iz hrane, pa ga treba uzimati i na druge načine. Crno pivo odličan je izvor upravo tog minerala. Učinak alkohola, pak, pozitivno će riješiti i probleme s nesanicom.Pivo je i bogat izvor vitamina skupine B, posebno B 12 kojeg nema u biljnom svijetu, a sudjeluje i u stvaranju eritrocita.

5.PROLJEPŠAVA KOŽU

Pivo je odličan izvor vitamina B kompleksa (tiamin, riboflavin, pantotenska kiselina, piridoksin, biotin, folna kiselina i kobalamin) koji je zadužen za lijepu i napetu kožu, pomaže u održavanju tonusa mišića, te energetski podiže cijelo tijelo.

Crno pivo ima više hranjivih tvari od onog svijetlog, a nudi niz zdravstvenih koristi: smanjuje loš kolesterol, potiče rad probave, proljepšava kožu i jača imunitet tijela.

6.ŠTITI SRCE

Umjereno ispijanje piva povećava količine dobrog kolesterola, smanjuje razine onog lošeg, razrjeđuje krv te na taj način smanjuje rizik od srčanog udara. Jedna talijanska studija je dokazala da žene koje ispijaju jedno pivo dnevno imaju 42 posto manje šanse od dobivanja kardiovaskularnih bolesti za razliku od onih koje nisu ispijale alkoholna pića.

Umjereno ispijanje alkohola smanjuje mogućnost od dobivanja dijabetesa tipa 2.

7.HIDRATIZIRA NAKON VJEŽBANJA

Energetska pića su jako štetna, zato nakon vježbanja popijte čašu piva. Španjolski istraživači sa sveučilišta u Granadi dokazali su da pivo ima bolji hidratizirajući učinak na tijelo od obične vode kada tijelo dosegne više temperature što je slučaj kod ozbiljnijih rekreativaca i profesionalnih sportaša.

Pivo sadržava i veliku količinu biotina važnog za dobivanje energije, sadrži antistresni mineral magnezij, selen, fosfor, kalij, silicij. Pivo je dobar izotonik, pa se preporučuje njegova konzumacija nakon sporta.

 

B Marković

 

 

 

 

 

fra_leon_1.png

PREMINUO FRA LEON KIKIĆ (1979-2019)

Danas, 18. siječnja, u Kliničkom centru na Koševu, nakon iznenadne teške bolesti srca i od posljedica operacije koja je uslijedila preminuo je fra Leon Kikić, svećenik franjevac Bosne Srebrene i profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Umro je u 40. godini života, 19. godini redovništva i 13. godini svećeništva.

Fra Leon je porijeklom iz župe Sv. Ante Padovanskog u Drijenči. Rođen je 10. prosinca 1979. u mjestu Šempeter pri Gorici, Republika Slovenija, od oca Adama i majke Sare r. Brčina. Od 1995. do 1999. pohađao je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Baškoj Vodi i Visokom. Franjevački habit obukao je u svojoj župi u Drijenči 17. srpnja 1999. godine nakon čega je proveo godinu novicijata u samostanu na Gorici kraj Livna. Svečane zavjete položio je 14. rujna 2004. u svetištu Gospe Olovske. Filozofsko teološki studij pohađao je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu od 2000. do 2006. godine. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 2006. u Sarajevu po rukama kardinala Vinka Puljića, nadbiskupa vrhbosanskog.

Nakon svećeničkog ređenja obnašao je od 2006. do 2007. godine službu župnog vikara u župi Sv. Juraja u Vitezu. Uprava Provincije nakon toga šalje ga na postdiplomski studij iz dogmatsko – fundamentalne teologije na sveučilištu Comillas u Madridu kojeg je pohađao od 2008. do 2010. kad je magistrirao s temom "Hacerse hombre perfecto según san Ireneo de Lyon". Na istom sveučilištu od 2010. do 2011. pohađao je i završio doktorantski studij, a 2012. godine započeo pisati doktorsku disertaciju na temu "La cristología de Olegario Gonzá de Cardedal". Nakon završetka studija 2015. godine vratio se u Provinciju i započeo službu profesora dogmatike na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Ujedno je obavljao i službu samostanskog vikara i ekonoma u samostanu sv. Pavla na Nedžarićima.


"Uskrsnuće probija zid smrti, onaj neprobojni zid između prolaznosti i raspadljivosti svijeta, s jedne strane, i vječnosti s druge strane. I zato se sav naš kršćanski život svodi, zapravo, na tu jednu jedinu temu, na uskrsnuće. Sva naša vjerska stremljenja, sve naše vjerske nade, sva naša očekivanja teže tom svom krajnjem cilju koji je uskrsnuće."- Iz uskrsne propovijedi fra Leona Kikića u Tuzli 1. travnja 2018. godine

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine. I svjetlost vječna neka mu svijetli!

 

Tekst : Franjevačka prisutnost u Bosni - facebook

 

kara2.jpg

Hrvatska rukometna reprezentacija odigrala je sjajno prvi krug rukometnog prvenstva svijeta. Službena stranica svjetskog prvenstva ažurirala je statističke podatke, a Hrvati su u samom vrhu.

Na listi najboljih strijelaca Horvat je osmi sa 23 pogotka. Prvi je Hansen sa 35 pogodaka.

Što se tiče asistencija, prvi je Lazarov sa 25 podijeljenih. Igor Karačić je 4. sa 21 asistencijom, Duvnjak peti sa jednom manje. Tandem Duvnjak-Karačić najbolji je u tom pogledu. Usporedbe radi , švedski duo Lagergren-Gotfridsson ima ukupno 34 asistencije, ali igrali su u daleko najlošijoj skupini.

Hrvatska je sedma po fair play indexu. No, te podatke ne treba uzimati "zdravo za gotovo" jer ovise o sudačkom kriteriju.Na primjer, Francuska, jedna od najgrubljih europskih reprezentacija, je mjesto ispred Hrvatske.

Što se tiče obrana vratara, i tu Hrvatska visoko kotira. Po postotku Stevanović je 4. sa 39 posto obrana. Šego je peti sa 38 posto. Po broju obrana, Šego je na petom mjestu sa 43 obrane.

Musa je blokirao 5 udaraca i po tom se nalazi na petom mjestu.

dodik delvecchio covic

Nedostatak racionalnog sugovornika neminovno vodi u neizvjesnost i nesigurnost, a Čović i Del Vecchio samo su slučajni prolaznici, statisti u predstavi koja je davno započela i još dugo će trajati

Odlazak predsjednika Hrvatskoga narodnoga sabora Dragana Čovića i veleposlanika Republike Hrvatske Ivana Del Vecchia u Banja Luku 9. siječnja 2019. na Dan Republike Srpske izazvao je pravu histeriju u Sarajevu i zbrku u Zagrebu. Bošnjačko-bosanski mediji iskoristili su priliku dodatno oblatiti mrskog im Čovića, izvrijeđati Republiku Hrvatsku i diskreditirati veleposlanika na odlasku Del Vecchia. Odjednom su odluke Ustavnog suda postale relevantne, pa čak i kada ih nema, kao u slučaju navodne protuustavnosti Dana Republike Srpske. O izbornom zakonu, načelu konstitutivnosti, legitimnosti predstavljanja, neustavnim ministarstvima i uzurpiranim ovlastima ni riječi. Za potrebe medijsko-političke ofenzive aktivirana je i agentura u Hrvatskoj; od notornoga i predvidljivoga Mesića do “naših ljudi” u medijima. Kao što se i očekuje, poseban doprinos kampanji dali su dobitnici raznih nagrada po bosanskim kasabama, članovi i suradnici IFIMES-a i sličnih paraobavještajnih organizacija, počasni i obični predavači po bošnjačkim privatnim sveučilištima i njima slični korumpirani bivši dužnosnici iz Republike Hrvatske. Teško bi bilo i zamisliti da hrvatska dodrinaška desnica propusti priliku zabiti još jedan autogol. Čak je i pomalo zaboravljeni Karamarko dao intervju nekom džematskom portalu. Hrvatska vlast je nasjela i povukla iznuđeni potez – smijenila svoga veleposlanika uz javnu ogradu i objašnjenje da je u Banja Luku putovao na svoju ruku. Bilo je prošlih mjeseci i godina puno ozbiljnijih situacija i opravdanijih razloga za povlačenje veleposlanika, piše IVO LUČIĆ za Globus.

Dok u Zagrebu cvate hrvatsko-srpska suradnja utemeljena na interesu i sudjelovanju u vlasti, u BiH je to smrtni politički grijeh. Ekshibicije i uvrede regionalnog Srbina Miodraga Linte usred Zagreba snishodljivo se podnose, Vuk Drašković cijenjeni je gost, ali je zato kurtoazan dolazak na proslavu RS-a u Banju Luku teški krimen. Za razliku od dragovoljne, ničim osim konkretnim interesom uvjetovane hrvatsko-srpske suradnje koja je uspostavljena u Zagrebu, ona u BiH je iznuđena. Čovjeka koji je sklanjajući se ispred požara skočio u hladno more ne treba optuživati da je nerazuman i koriti ga što se prehladio. Društveno-politička situacija u BiH poznata je svima koji o njoj uopće žele nešto znati. Izbor Željka Komšića i uzurpacija mjesta hrvatskoga člana Predsjedništva, smjena svih hrvatskih diplomata, antihrvatska medijska histerija – samo su dio onoga s čim su se Čović, a s njim i Del Vecchio svakodnevno susretali. To je ono s čim Hrvati u BiH žive i zbog čega im je ratni sukob sa Srbima, kao i svi zločini koji su u njemu počinjeni, ipak u drugom planu. Treba opstati, treba preživjeti sa sve izraženijom agresivnošću i iracionalnošću “prirodnog saveznika”, o čemu će u nastavku biti riječ.

Na samome kraju prošle godine u BiH je objavljena knjiga “Tragom drevnih Bošnjana”. Autori su Taner Aličehić i Đenan Galešić. Prvi je po struci fizičar i ekonomist, bivši predsjednik Nadzornog odbora Vakufske banke u Sarajevu, sadašnji član Upravnoga odbora Bošnjačkog instituta i predsjednik Centra za strategijske studije Međunarodnog foruma Bosna. Drugi autor knjige je diplomirani pravnik koji se, kako piše u njegovu životopisu, “samostalno bavi istraživačkim radom, sa posebnim fokusom na historiju Bosne i Hercegovine i Balkana, te religije i njenog uticaja na formiranje nacija, kao i budućnost Bosne”. Knjiga je u organizaciji Instituta za strategijske studije Foruma Bosna predstavljena u “Pozorišnoj kafani” u Mostaru. Kompetencije autora, odabir organizatora i mjesto promocije otkrivaju da se zapravo radi o kafanskoj strategiji rješavanja nacionalnog pitanja u Bosni i Hercegovini. Istina, Hercegovina se strateški ignorira i nigdje se ni slučajno ne spominje. Prvi autor knjige Aličehić tvrdi da je u Bosni uvijek živio jedan narod koji se stoljećima zvao Bošnjacima i on je “jedini na prostorima Evrope bio pluralan”. Neznalicama su ostali europski narodi valjda stoljećima bili singularni odnosno homogeni, bez razlika, sukoba, građanskih i vjerskih ratova. Svoje mišljenje o Hrvatima i Srbima Aličehić je iznio u intervjuu Radio Sarajevu neposredno prije predstavljanja knjige. Za njega je hrvatska politika “oduvijek samo loša kopija srpske politike”, a hrvatstvo je izmišljeno. On ne dvoji da je “srpstvo oruđe svetosavske pravoslavne crkve od svog začetka”, a hrvatstvo je “osmišljeno od strane par sveštenika kao politički odgovor Katoličke crkve”. Ne pokazujući ničim poznavanje Benedicta Andersona i njegove teorije o naciji kao “zamišljenoj zajednici” ili barem osnovnih socioloških definicija, prigodno je citirao Krležu: “Srbi i Hrvati su jedan te isti komad kravlje balege koji je kotač zaprežnih kola povijesti slučajno prerezao na pola.” Dodajući na to kako je “problem što su i Bosna i bosanski narod usred toga”. Srećom tu je “bosanska ideja” koja će uz njegovu pomoć i angažman sličnih njemu izvući “bosanski narod” iz kravlje balege. Aličehić je u dahu ispalio: “Bosanska ideja je ispravna, moralna, humana. Ona je utočište za sve koji su se bili pronašli u jugoslovenstvu, za sve koji mrze lažne autoritete i ideologije isključivosti. Bosanski narod je volio Titovu Jugoslaviju, prepoznao je bosanske vrijednosti u jugoslovenstvu. Prihvatio je partizanski pokret kao svoj kad je protjeran iz Srbije. Nažalost, bio je jedini. Nikad ni Srbi ni Hrvati nisu bili spremni odreći se svog narodnog identiteta što je bilo neophodno da se Jugoslavija izgradi kao nacionalna država. Samim tim, bosanski narod je vjerovao u Jugoslaviju i normalno je da je taj proces povratka na bosanski identitet iziskivao mnogo više i vremena i preispitivanja nego kod susjednih naroda.”

Pomalo zbunjen provalom “bosanskog naroda” u jugoslavensko-komunistički kontekst i zatečen jugoslavensko-partizanskom retorikom, novinar je upitao Aličehića zašto onda naziva podvalom formulaciju iz Rezolucije ZAVNOBiH-a po kojoj Bosna (nema Hercegovine) “nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska”. Čija je onda Bosna? Aličehić mu je spremno odgovorio: “Bosna je zemlja dobrijeh ljudi, Bošnjana, Bošnjaka, Bosanaca, svih onih koji ‘za ljubav glavu gube i umiru kada ljube’. Ali, sigurno nije ni srpska, ni hrvatska, niti turska. Bosna je bila i ostaće bosanska. A Hercegovina, najljepša njena pokrajina.” Očito su Turska i Hercegovina spomenute i iskorištene tek kao alibi. Čim dobije malo javnoga prostora, uvalja se čovjek u balegu do vrata. Nije ni čudo da su u silnoj poplavi ljubavi, dobrote i neznanja mnogi portali mostarsku promociju najavili pogrešnim naslovom “Tragom dobrih Bošnjana”. Valjda po logici da su Bošnjani uvijek dobri, a posebno oni drevni koji “dobrotu” nikome ne moraju niti mogu dokazivati.

Ono što je propustio reći u Mostaru Aličehić je rekao sljedeći tjedan na predstavljanju knjige u Sarajevu: “Knjiga se bavi prepoznavanjem zabluda i preispitivanja koji su nas na neki način obilježili tokom našeg odrastanja, koji su bili nametnuti u prošlosti od antibosanskih politika. Veoma se lako može uvidjeti koliko su nacionalisti s ovog područja oduvijek strahovali od bosanske države i bosanskog naroda. Jednostavno zbog toga što je bosanstvo bilo sinonim za ljubav i inkluzivnost na ovim prostorima.” U izvješću s promocije piše i da knjiga “Tragom drevnih Bošnjana” na vrlo jasan i jednostavan način potvrđuje “da je u napadima na naše tlo, skriveni motiv uvijek bio da se zatre Crkva bosanska i sve različitosti koje je ona štovala pod svojim okriljem, a svoj narod držala okupljenim pod jedinstvenim nacionalnim identitetom.” Publici je sada sigurno sve jasnije: Crkvu Bosansku koja je svoj narod držala pod jedinstvenim nacionalnim identitetom, stoljećima prije nego što je taj identitet uopće igdje nastao, napadali su Hrvati i Srbi, a “naše tlo” branili su Titovi partizani koji umiru kada ljube. Nakon svega, doista je teško ostati pribran. Čovjek se zapita što je ovo?

Nastranu “kafanski stratezi” i kravlja balega, ali na predstavljanju knjige i u potrazi za “drevnim Bošnjanima” sudjeluju ljudi koji su imali i još uvijek imaju važne društvene uloge: Rusmir Mahmutčehajić, sveučilišni profesor i bivši potpredsjednik Vlade BiH, Jasmin Branković aktualni pomoćnik ministrice za nauku i tehnologiju u (ovom prilikom važno je istaknuti neustavnom) Federalnom ministarstvu obrazovanja i nauke, Senadin Lavić sveučilišni profesor i predsjednik središnje bošnjačke kulturne institucije Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” te mnogi drugi. Što se s tim ljudima događa, zar se dotle došlo? Odgovor na to pitanje dao je koautor knjige Đenan Galešić, koji je izlaganje na predstavljanju u Mostaru započeo s konstatacijom odnosno dijagnozom: “Mi se nalazimo u individualnoj i kolektivnoj agoniji.” Sada je sve jasno! Posebno ako znamo da je cijela predstava samo dio “strateškog projekta” i agonije s kojom se već desetljećima (bez)uspješno nosi Rusmir Mahmutčehajić. Lako bi za individualne agonije da ova i slične knjige, kao i njihove promocije ne oslikavaju stvarno stanje bošnjačke i bosanske akademske zajednice, političke javnosti pa i velikog dijela tog društva. Razina iracionalnosti i odsustvo svih kriterija doista pokazuju stanje kolektivne agonije.

Galešić je razglabao o “aspiracijskom nastojanju da se ovaj prostor, bosanski prostor, prisvoji, usvoji, konstruiše kao prostor drugih nacija, prvo srpske, a onda i hrvatske.” Kaže nije to tako od jučer, već je tako punih 150 godina. Taman otkako je propala osmanska vlast nad Bosnom i Hercegovinom za koje je njemu i okupljenima očito sve bilo divno i krasno, a onda je nastupila agonija. Uglavnom, Galešić vidi problem u tome što nije bilo i nema “bosanskog naroda” koji se tijekom modernizacijskih procesa u 19. stoljeću trebao transformirati u “bosansku naciju” čiji je zadatak bio stvoriti “bosansku državu”. Krivnja za to je na hrvatskom i srpskom nacionalizmu 19. stoljeća koji nisu prihvatili sve blagodati osmanskog režima, a “bosansku religijsku pluralnost krivo interpretiraju i koriste protiv Bosne”. Ne treba cjepidlačiti i pitati kako je to “bosanski narod” jedini u Europi bio pluralan ako ga nije bilo. Umjesto činjenica i logike, kao rješenje za bolju prošlost i kakvu-takvu budućnost autori knjige nude stratešku “obnovu bosanske svijesti, koja nikako ne ide nauštrb nijednog pojedinačnog pripadanja bosanskih ljudi”.

Ipak, za svaki slučaj, pošto takve svijesti nema u izobilju, tom se obnovom “prije svega, trebaju baviti Bošnjaci”, koji prema Galešićevu mišljenju “moraju biti motor, katalizator tih procesa”. Da to nije samo njegovo razmišljanje, nego iza svega stoji određena društvena snaga, Galešić dokazuje pozivanjem na vrhovni politički autoritet: “U više navrata smo u zadnje vrijeme imali priliku čuti i od gospodina Bakira Izetbegovića da je vrijeme da više budemo Bosanci! Još treba da se doda da je poimanje Bošnjana, Bošnjaka ili Bosanca, jedno te isto sa historijske tačke gledišta. Izlaganje je završio porukom da “podjele i suprotstavljenosti u bosanskom društvu valja nadilaziti”, te da se “Bošnjaci ponovo otkrivaju u svojem bosanstvu”. Ne smeta što je Bakir Izetbegović u sklopu kampanje SDA pred popis stanovništva u BiH u jesen 2013. ponavljao Bošnjacima da nisu Bosanci te da je takvo izjašnjavanje “samogenocid”. Valjda u odsustvu “bosanske svijesti” tiskani su letci, skladane himne i snimani poučni spotovi s vrlo jasnom porukom: “Ja sam Bošnjak, vjera mi je islam, jezik bosanski – na popisu to ću kazati.”

Podsjetimo se zašto je to bilo potrebno i kako je sve to izgledalo na početku političke transformacije bosansko-hercegovačkih Muslimana u Bošnjake. Tek što je počela prva ratna sarajevska zima, na nekada svečano slavljeni rođendan Jugoslavenske narodne armije, 22. prosinca 1992. održan je ratni Kongres bosanskomuslimanskih intelektualaca na kojem se okupilo oko 800 sudionika. Na Kongresu su pročitana četiri izlaganja i 16 priloga. Glavne teme ticale su se identiteta Muslimana, njihovoga kulturnog i društvenog razvoja te budućnosti i obrane Muslimana, odnosno BiH. Prvi je izlagao pravni povjesničar Mustafa Imamović koji je iznio i jednu notornu činjenicu: “Za Muslimane je posebno tragično to da još od prvih decenija austrougarske vladavine, pa sve do danas, ni među samima njima nije postojala potpuna suglasnost o pitanju vlastitoga identiteta.” Halid Čaušević je ustvrdio da Muslimani stoje pred vratima svoga do sada najvećega nacionalnog preporoda. Ratna stradanja uzrokuje “zbijanje muslimanskih redova” i stvara osjećaj zajedničke sudbine bez obzira na sve postojeće razlike. Čaušević je smatrao da je to “odlučni činilac konačnoga formiranja jedne nacije, koje već u skoroj budućnosti možemo očekivati”. Devet godina kasnije, u intervjuu tjedniku “Dani”, ustvrdio je da su bosansko-hercegovački muslimani sociološka dvojba te da su nastali “apsurdno”. Dok su se drugi narodi razvijali linearno, od plemena preko naroda do nacije, Muslimani su se razvijali “iz ilirskoga prozelitizma u islam”. Trenutnu je situaciju ocijenio na sljedeći način: “Ako je to tako, u tom slučaju mi prvo moramo sociološki razmotriti da li su muslimani još na prijelazu iz vjerske zajednice ili su eventualno postali narod. Nacija sigurno nisu, jer za naciju je potrebno nešto mnogo više.”

Jedan od sudionika Kongresa bio je i arheolog Enver Imamović, koji je u to vrijeme imao važan utjecaj unutar muslimansko-bošnjačkih političkih krugova, o čemu govori i podatak da je bio autor državnih i vojnih obilježja nekadašnje Republike BiH. Imamović je tada između ostaloga izrekao i jednu vrlo znakovitu rečenicu: “Može se s pravom reći za sve ono što nosi epitet ‘bosansko’, da se uglavnom odnosi na ovdašnje Muslimane.” Ta rečenica, koliko god je netočna, u sebi nosi glavnu poruku Kongresa, a može biti i zaključak onome što je (tada i kasnije) većina od okupljenih rekla ili napisala. To nije moglo promijeniti prošlost, ali je jasno oslikavalo viziju budućnosti većine sudionika skupa, kao i političke ciljeve koji će se na toj viziji graditi. Imamović je nadugo i naširoko razglabao o “kontinuitetu” i genezi Muslimana od Ilira, preko “Bogumila”, ali je nazočne upozorio i na ozbiljan problem s kojim će se susresti “graditelji identiteta”. Taj je problem formulirao na sljedeći način: “Mora se imati na umu činjenica da će šire muslimanske mase, pogotovu one na selu, teško pojmiti i prihvatiti da su npr., srednjovjekovni bosanski vladari imenom Tvrtko, Tomaš, Stjepan i dr. ili kraljica imenom Katarina, vladari naših kršćanskih predaka, a da smo mi, današnji Muslimani, njihovi potomci. Trebat će još puno poraditi da se masama objasni naša vjerska geneza, faze i put koji je prijeđen od pripadnika paganizma, kršćanstva i bogomilstva do suvremene naše islamske pripadnosti.” Za potpuni uspjeh uvjeravanja “muslimanskih masa” trebalo je “poraditi” i na razuvjeravanju svih onih suvremenih (kraljevih i kraljičinih imenjaka) Stjepana, Tvrtka, Toma i Katarina koji su osjećali povezanost s kraljem Stjepanom i kraljicom Katarinom za kojom su još uvijek nosili crninu. Okupljeni muslimansko-bošnjački intelektualci odmah su “poradili” na “dokazivanju” da je “sve bosansko muslimansko”. Donijeli su odluku o dopuni (Bosanski Muslimani-Bošnjaci) a kasnije i preimenovanju svog muslimanskog nacionalnog imena u bošnjačko. Jezik su (pre)imenovali u bosanski. Nisu ga nazvali svojim novim nacionalnim bošnjačkim imenom, nego imenom zemlje Bosne kao da jezici iz zemlje rastu. Ni traga inkluzivnosti, da ne spominjemo ljubav. Kao što reče jedan od tragača za “drevnim Bošnjanima”, nalazimo se u individualnoj i kolektivnoj agoniji. Takvo bi stanje svakako trebalo potaknuti Hrvate i Srbe odnosno hrvatsku i srpsku inteligenciju na razmišljanje i djelovanje, jer bi i sami mogli biti uvučeni u stanje agonije i iracionalnosti. Nedostatak racionalnog sugovornika neminovno vodi u neizvjesnost i nesigurnost, a Čović i Del Vecchio samo su slučajni prolaznici, statisti u predstavi koja je davno započela i još dugo će trajati.

artinfo.ba | preuzeto s portala dnevnik.ba

 

 

opcina kiseljak obavijest

 

Obavijest i poziv poljoprivrednim proizvođačima

Poljoprivredni proizvođači sa područja Općine Kiseljak zainteresirani za proizvodnju paprike na otvorenom (površine 1 – 2 dun.)

Pozivaju se da nazoče prezentaciji ovog projekta 23. 1. 2019. godine (srijeda) u 13 00 u Vijećnici Općine Kiseljak.

Prezentaciju će voditi predstavnik firme Carl Kuehne, kraći izvod iz iste, ali i informacije o ovom projektu možete vidjeti u nastavku ove Obavijesti.

Informaciju o projektu preuzmite OVDJE.

 

 

Hrvatska-rukometna-reprezentacija-595x340.jpg

Hrvatski rukometaši upisali su još jednu pobjedu na SP u rukometu. Kockasti su u petom kolu prvog kruga savladali aktualne suropske prvake Španjolce sa 23-19. Hrvati su bez šanse ostavili Španjolsku,prije svega sjajnom obranom. Obrana je funkcionirala zaista sjajno , a ako bi šta i prošlo branio bi sjajni Marin Šego, koji je skupio 10 obrana. U napadu smo ih ubijali njihovim oružjem , Željko Musa je bio neumoljiv.

U hrvatskim redovima Horvat je zabio 8 iz 8 pokušaja, od toga pet iz sedmerca.Musa je zabio 6 golova. Sole je zabio pet kod poražene momčadi.

 

Sada slijedi odlazak u Koln , gdje nas čeka drugi krug. Za polufinale su potrebne dvije pobjede, jedna protiv Brazila, a druga protiv Njemačke ili Francuske.

Hrvatska 4

Francuska 3

Njemačka 3

Španjolska 2

Brazil 0

Island 0

Hrvatska u nedjelju igra protiv Brazila, u ponedjeljak protiv Njemačke. Nakon toga slijedi dan pauze pa rukometni El Clasico protiv Francuske.

 

U drugoj skupini su Danska, Švedska,Norveška,Tunis, Egipat i Mađarska.

Danska 4

Švedska 4

Norveška 2

Egipat 1

Mađarska 1

Tunis 0

 

 

VIJESTI

SPORT

Prikaze i u Münchenu

Na Facebook stranicu možete slati svoje fotografije i sa svih sljedećih utakmica

Karačić i Duvnjak najbolji tandem prvenstva!

Hrvatska rukometna reprezentacija odigrala je sjajno prvi krug rukometnog prvenstva svij

Sjajna Hrvatska prohujala kroz Munchen, na redu je Köln

Hrvatski rukometaši upisali su još jednu pobjedu na SP u rukometu. Kockasti su u petom k

I U DRUGOM VELESLALOMU ANDREA KOMŠIĆ ČETVRTA

Andrea Komšić jučer je vozila još jedan Fis University veleslalom . Ponovo je bila tik d

KULTURA

CAFFE MOVIE u Sudačkoj nadoknadi

Nastavlja se Nogokviz Sudačka nadoknada, a ponovo je domaćin grad Kiseljak. Caffe Movie

Veliko priznanje za HKD “NAPREDAK” Busovača

Ove će godine Sarajevo i Istočno Sarajevo biti domaćini XIV. Europskih zimskih olimpijsk

Osnovana Hrvatska Udruga Mladih u Središnjoj Bosni

U srcu Središnje Bosne, točnije u Vitezu nekolicina mladih ljudi radilo je na svom prvom

TRAVNIČKA KUĆA spontano stvoreni prostorni obrasci

Autori: Lemja Chabbouh Akšamija i Lejla Šabić (2018.) „Djelo na inovativan način elabor

×

Napomena

There is no category chosen or category doesn't contain any items

Izetbegovićev zet oprao 200.000 maraka?!

berberovic m

Mirsad Berberović, zet Bakira Izetbegovića i vlasnik kompanije „Bihexo“, sumnjiči se da je u predmetu „Zadruga“, u kojoj je privođen i ispitan u svojstvu osumnjičenoga, oprao najmanje 200.000 maraka, otkriva „Avaz“ iz izvora bliskih istrazi.

Neslužbene informacije govore da će ova brojka na kraju biti bliža iznosu od milijun maraka, navodi Avaz,

Fiktivni ugovori

Berberović, finansijer SDA i poratni tajkun, koji se opario preko leđa poreznih obveznika dobivajući najunosnije ugovore od kantonalnih kompanija, od čega samo od sarajevskog „Vodovoda“ skoro 15 miliona KM, strahuje od nastavka istrage Tužilaštva KS. Ovo je jedna od najvećih akcija u poslijeratnom periodu usmjerena protiv korupcije i utaje poreza.

Do sada je u akciji „Zadruga“ uhićeno i privedeno na desetine direktora privatnih i državnih firmi. A kako se osumnjičeni ispituju, tako se pokazuju razmjeri kriminala i utaje poreza koji za sada sežu i do 50 milijuna KM.

Tužiteljstvo ih sumnjiči za organizirani kriminal, zloupotrebu položaja i pranje novca na način da su posljednjih godina sklapanjem fiktivnih ugovora o zapošljavanju studenata i đaka oprali desetine milijuna KM, kao i da su kao članovi organizirane grupe fiktivnim ugovorima i lažnim podacima prali novac i vršili utaju poreza.

Upravo je Berberovićeva kompanije „Bihexo“ jedna u lancu firmi koje su dio ove grupe, zbog čega je Berberović sredinom veljače dao i iskaz tužiocima. Također, obavljen je i pretres njegove firme, izuzeta je obimna dokumentacija. A Kantonalni sud u Sarajevu odredio mu je i mjere zabrane, koje podrazumijevaju obavezno javljanje najbližoj policijskoj upravi svakih 14 dana i zabranu sastajanja sa svjedocima.

Traži zaštitu

Sve ove okolnosti dovele su do toga da nervozni Berberović sve upornije traži zaštitu od Izetbegovića, braće Dubravka i Aljoše Čampara, ali i prijatelja Osmana Mehmedagića, direktora OSA-e.

A kako se istraga proširuje, širi se i spisak firmi koje su prale novac. Zbog toga je i s pravom zavladao strah među financijerima SDA, i to u izbornoj godini.

U igri velike firme, otkrivene brojne malverzacije

Do sada su u predmetu „Zadruga“ ispitani i direktori velikih građevinskih i osiguravajućih kuća, zbog čega su im određene i mjere zabrane. To se, prije svega, odnosi na Feđu Morankića iz kompanije "ASA osiguranje" te Asmira Dževlana, direktora firme "ANS Drive". Sumnja se da su pojedine firme oprale pojedinačno i desetine milijuna KM, uz opravdanja da će porez platiti.

artinfo.ba | preuzeto s portala dnevnik.ba

 

POLITIKA I GOSPODARSTVO

NAJAVE I OGLASI

btnposaljivijest

baneri brza posta 300x250

  • sk

ZANIMLJIVOSTI

flink1flink1flink1

ARTlogofooter2015

Ovaj portal je član Vijeća internet portala u BiH

Copyright 2007-2016 ART company d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

 

designer17